INTERVJU

Luiđi Pecuto za "Avaz": Nove vlasti moraju izmijeniti Izborni zakon

Za rješenje problema važne su tri stvari - obrazovanje, posao, krov nad glavom

Msgr. Pecuto: Različitost u BiH povijesna je stvarnost. T. Saletović

Razgovarala: Senka KURT

25.2.2019

Monsinjor Luiđi Pecuto (Luigi Pezzuto), apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, priznaje da se već šest godina, koliko je u našoj zemlji, nada promjenama i reformama.

- Sada čekamo novu vladu. To je još jedan poticaj da gledamo dalje. Nadamo se da se s novom vladom možemo suočiti s nekim pitanjima koja su otvorena. Bilo bi dobro da se prave kvalitetni koraci dalje, prije svega izmjena Izbornog zakona. Ja ne mogu reći kako se to treba uraditi, ali mogu preporučiti temeljni princip od kojeg ova reforma mora početi - napraviti jednakost svih konstitutivnih naroda ove zemlje. Tako se može završiti ovo pitanje, konačno učiniti jednakima sve. Nakon toga ide se dalje, od jednakosti naroda do jednakosti u institucijama, na ekonomskom nivou, u zapošljavanju, zdravstvu, svim aspektima. Tako biste dobili modernu državu – kaže msgr. Pecuto na početku intervjua za „Avaz“.

Različitost je bogatstvo

Upravo su te izmjene Izbornog zakona, za Vas, uvjet za daljnje reforme u BiH?

- Jasno je da u multikulturalnoj, multietničkoj, multireligioznoj zemlji to mora biti uz suglasnost svih naroda. Mora se shvatiti da nijedan narod ne može biti jači od drugog, isključiti druge. U BiH mora biti dominantna politika uključenja, a ne isključenja. Čini mi se da je to moguće. Vidimo u povijesti ove zemlje da poznaje pluralizam u jedinstvu. Poslije su došli neki događaji koji su narušili jedinstvo jedne duše. Vaša originalnost je jedinstvo u različitosti i to ne možete eliminirati različitost. To je povijesna stvarnost. Različitost je vrsta bogatstva. Monotonija je dosadna.

Kako danas žive katolici u BiH? Činjenica je da ih je sve manje. Koji su, prema Vašem mišljenju, razlozi njihovog odlaska, ekonomski, nedostatak nade, neravnopravnost o kojoj govorimo?

- U ovom trenutku situacija nije dobra. Najveća iskušenja, ne samo ovdje, jesu da većina želi biti jača nad manjih. Drugi problem je odlazak, osobito mladih. Za mene je to najveći problem BiH. Ovo se tiče ne samo katolika nego i svih ostalih. Svih! Omladina ove zemlje odlazi.

Ali, to nikoga ne interesira?

- U tome se slažemo! Otkako sam ovdje, odlazak naglašavam kao najveći problem, najprije kad govorimo i s katolicima. Osiromašenje ove zemlje nikome neće donijeti ništa dobro. Može se tu uraditi mnogo, od najranijih godina govoriti djeci da je ovo njihova zemlja, majka domovina. Važne su za rješenje tog problema tri stvari - obrazovanje, posao, krov nad glavom.

Možda ste otvorili jedno od najvažnijih pitanja. Djecu ovdje ne uče da je ovo njihova domovina, ovdje nastoje jedne okrenuti protiv drugih, jednu religiju protiv druge...

- Da, u tom smislu i Sveti Otac je rekao: „Nikad religije ne smiju biti motiv sukoba. Bog je jedan.“ Nema logike u religijskim ratovima.

Naši bi političari rekli da su religiozni, ali ne poštuju te postulate koje svaka religija propovijeda.

- Ne mogu ući u religijsku savjest drugih ljudi. Ali, ova priča o majci domovini nije religijska, to je priča o društvu. Ja mislim da ovdje svi trebaju učiti, misliti kako osigurati najbolje obrazovanje, bolji život za sve. O tome govorimo godinama. Religijske vođe ne mogu riješiti te probleme. To je zadaća institucija države.

Put ka Evropi

Kada razgovarate s političarima koji predstavljaju Hrvate u BiH, šta Vam kažu kao izgovor zašto to ne rade?

- Oni ne govore razlog zašto ne rade. Neki pričaju da ima Hrvata koji imaju sve ovdje, a ipak odlaze. Ali, to nije nikakvo opravdanje, to je priča da se smiri savjest. Ovdje se mora gledati cijeli problem, pa se opet vraćamo na pitanje reformi. Mora se imati hrabrost da se nađe način za rješenje problema. Reforme su i put BiH ka Europi.

Nedavno ste imali duži razgovor s predsjedavajućim Predsjedništva Miloradom Dodikom? U RS je katolika sve manje, njihova prava u RS također su upitna.


Msgr. Pecuto

- Jasno je da se na jednom sastanku ne mogu otvoriti sva pitanja, ali jesmo pričali o problemu katolika u RS. S njegove strane predstavljena je želja da se pomogne Hrvatima, katolicima. Nadamo se da se može ostvariti ova politička želja. Ja ću uvijek imati te političke želje, savjetovati ako mogu, jer želimo dobro za zemlju u kojoj radimo. Izvan toga ne smijemo ići. Politička volja ovisi o ovima koji imaju vlast. Mnogo smo razgovarali, ali nadam se da će se nešto i ostvariti. Za početak, naišao sam na dobro raspoloženje i dobru volju.

Mi ne možemo raditi posao vlasti u BiH

Početkom februara papa Franjo i veliki imam Ahmed el-Tajib u Abu Dabiju su potpisali Deklaraciju bratstva, pozivajući se na mir među nacijama, religijama i rasama. Poruka tog susreta, tog dokumenta važna je za cijeli svijet. Za nas u BiH možda i malo više.

- Dobro bi bilo da se te poruke prihvaćaju. Kao i one koje je Sveti Otac poslao upravo iz Sarajeva. Nije Papa ovdje bio samo zbog predstave, folklora. Ja sam ga pozvao, jer sam vidio da BiH i regija trebaju takvu ličnost, tada sam vidio ujedinjenu i otvorenu BiH. Vjerujem da bi politički i religijski lideri trebali slijediti te poruke. No, baš tada čuo sam jednog visokog zvaničnika da je rekao: „Mi ne možemo raditi ono što moraju raditi vlasti u BiH.“ To je upravo to, zajednički posao koji se mora raditi.

Crkva se još nije izjasnila o Međugorju

Imate li saznanja kada će odluka, kakva god bila, o ukazanjima u Međugorju biti donesena? Ima li ona veze s imenovanjem msgr. Henrika Hozera (Henryk Hoser) za apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za ovu župu?

- Dolazak msgr. Hozera i sve što se radi u Međugorje nema veze s odlukom koja se tiče ukazanja. To su dvije različite stvari. Crkva se još nije izjasnila. Još se rade istraživanja i to je dugotrajan proces. Sveta Stolica poslala je msgr. Hozera isključivo u pastoralnoj službi.

No, od ukazanja je prošlo skoro 40 godina...

- Ponavljam, u ovom trenutku nas više zanima da imamo brigu za osobe koje tamo dolaze da se mole. Specijalni ured u Rimu, koji istražuje, donijet će odluku, niko ne zna kada.

Biskup Perić i msgr. Hozer

Ako nema veze s ukazanjima, ima li dolazak msgr. Hozera veze s umirovljenjem biskupa Perića?

- Mi poštujemo pravila. Kad biskup navrši 75 godina, mora se pismeno obratiti i tražiti demisiju. Ovdje je takav slučaj. To nema nikakve veze s Međugorjem.

Govori se i da će nakon umirovljenja biskupa Perića Vatikan zauzeti novu politiku prema Hercegovini.

- Ne, to je samo redovit proces. Zadatak msgr. Hozera, uostalom, tiče se samo župe u Međugorju, da organizira pastoralni i duhovni život u toj župi pod utjecajem Svete Stolice. Ovdje insistiram da činjenica da je Hozer tamo poslan ne znači priznanje ukazanja u Međugorju. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.