Da sam ja umjesto njih, ja bih se stidio, poručio je jučer Danijel Server (Daniel Serwer), ugledni američki profesor s Univerziteta „John Hopkins“ u Vašingtonu, komentirajući histerične izjave kojima su se vladajući političara obrušili ovih dana na strane diplomate.
Ne sumnjamo da bi se Server stidio svega o čemu govore oni na čiji je obraz mislio, ali isto tako ne sumnjamo da će se isti ti zastidjeti onoga što im je ugledni profesor poručio. Ma, ni trepnut neće! Takvima stid, jednostavno, nije u naravi!
Jer, da se imalo stide, ne bi u izbornoj kampanji kojom novim obećanjima pokušavaju prevariti narod i ponovo osvojiti vlast, toliko samouvjereno lagali, da se oni koji ih ovih dana slušaju na predizbornim mitinzima i tribinama crvene umjesto njih.
Samo koji kilometar od Kalesije i Sapne, gdje je vođa najjače bošnjačke stranke s dvadesetogodišnjom praksom u vlasti, u prošli petak vazio o „mladim, vrijednim, pametnim i sposobnim Bošnjacima“ koji, prema njemu, imaju mjesta u ovoj zemlji, na stotine kompletnih bošnjačkih porodica zbog bijede i siromaštva posljednjih nekoliko godina napustilo je svoja imanja i otišlo u bijeli svijet.
Ove činjenice itekako su mu bile poznate, ali se zbog njih nije ni zacrvenio. Naprotiv! Ili, koga je to od onih koji vode BiH, a koji se ovih dana na društvenim mrežama iživljavaju nad svakim ko im istinu saspe u ulice, stid zbog toga što pokradeni radnici iz Tuzle i TK, sad će peta godina, svake srijede protestiraju pred Sudom i Tužilaštvom u Tuzli, a da nikome ko je pokrao njihova dobra ni dlaka s glave do sada nije falila. Nikoga?
Stid je, jednostavno, nepoznata kategorija za sve koji rade mimo zakona. Koji kradu, varaju i lažu. Takvi se ne stide, prije svih, svog naroda, pa neće ni profesora Servera.
