Kako suđenje Radovanu Karadžiću ulazi u superfinale, on u svojoj prijetećoj igri riječi o “milion i po ludih Srba” za Bošnjake često kaže da su Turci. U tome mu, poput đavoljeg advokata, na svoj način pomaže i Milorad Dodik. No, pomoć stiže i od drugih.
U svom političkom lutanju i sitnošićarđijskom (izbornom) zanosu poneki bošnjački političar još dodaje ideološku i kvazinacionalnu municiju i Karadžiću i Dodiku. Još mašu turskim umjesto bosanskim bajrakom.
Iako Bosna nije samo Bakir Izetbegović, kao što ni Turska nije samo Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), Dodiku još dobro ide u obrnuto projiciranoj scenografiji. Mnogi se još pale na kulise romantizma i neznanja.
I tako se u tom muzeju zamrznute povijesti Dodiku pomaže da dovodi “folklorna” društva Putinovih Kozaka u samo srce Balkana.
Nasuprot njima su oni koji kažu: Naša je domovina samo Bosna i Hercegovina, a ne Srbija, Hrvatska ili Turska! Otuda nema ni potrebe da Rusi nekoga ovdje brane!
Nije izborno navijanje, jer o ovome ćemo i poslije 12. oktobra govoriti, o nepopustljivosti Fahrudina Radončića, koji je, uz sve uvažavanje, Republici Turskoj prvi rekao da BiH ne zaslužuje da bude samo “Erdoanov privjesak” na Balkanu.
Jer, Bosna ne smije biti ni u kandžama ruskih vazala, uz sav dužni respekt prema Ruskoj Federaciji.
Nakon što se u Zagrebu odavno ustalila poruka da je BiH domovina bh. Hrvata, i sada, kada u Srbiji, milom ili silom, primaju taj stav Vašingtona, Brisela i Berlina kao regionalnu politiku, došlo je vrijeme da se iz Sarajeva i Beograda (i Banje Luke) kaže “jok” Ankari i “njet” Moskvi. Tačnije, stop onima koji bi da se Bosnom i Bosancima kite kao vlastitim političkim perjem!
