Cijena dostojanstva znatnog broja građana BiH u nedjelju se mjerila cijenom biračkog povjerenja na izborima, koja se, zavisno od kupovne moći, ali i potrebe onih koji ga prodaju, kretala od 30 do 60 maraka po glavi birača.
Nevjerovatno, tužno, žalosno! Nije bilo općine u Federaciji, a u RS pogotovo, gdje namjesnici političkih partija nisu novcima pokušali kupiti glasove građana, srozavajući tako njihovo, ali i dostojanstvo nas koji smo ovoj pošasti svjedočili, na najniže moguće grane.
Kako neko, samo zato što mu je ponuđeno tričavih 30 ili 50 maraka, može dati glas na izborima onome od kojeg se u svakodnevnom životu kloni da ga i na ulici ne sretne, pitanje je na koje odgovore, vjerovatno, nema niko.
I prije što takvi postanu predmet našeg kolektivnog prezira, valja se zapitati ko je u BiH uzgojio ovakvu sortu ljudi, pa su se danas toliko osilili da su u stanju i najgore kriminalce u zemlji uvesti u parlamente, da nam kroje zakone, uništavaju državu i s njom budućnost naše djece. Ne treba mnogo mudrovati - odgojila ih je politika!
Nema slikovitijeg primjera od onoga što se u nedjelju dogodilo u jednom zvorničkom selu u kojem je namjesnik srpskih partija, inače Bošnjak, glasove svojih rođaka i komšija Bošnjaka u selu, za novac, naravno, umjesto kandidatima liste "Domovina", usmjerio SDS-u i SNSD-u. Riječ je o čovjeku kojeg je, upravo, njegova politička opcija, tačnije SDA, neposredno prije izbora, kao svoj istaknuti kadar, podmitila taze sarajevskom frezom, vjerujući da će naviti vodu na njihov izborni mlin.
Nažalost, do danas za kriminal s kupovinom i prodajom glasova na izborima niko nije odgovarao. Sve su prilike da i neće nikad.
