Izvjesna suzdržanost Vašingtona u vezi s minulim izborima u Bosni i Hercegovini, da bi se izbjeglo ponavljanje medijskog refrena o “trijumfu nacionalista u Bosni”, bila je samo uvod u glasniju podršku reformskim snagama u zemlji.
Američki prijatelji već su nam poručili kako jedva čekaju da se nova vlada u BiH formira. I da se ona odmah treba fokusirati na “potrebne reforme koje su ključ za povećanje zapošljavanja, zdravstvenog osiguranja i obrazovanja i smanjenja korupcije”.
Osim pojedinačnih pobjednika za Predsjedništvo BiH, za koje su (Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića) najviše glasali partijski vojnici, pobjednici su, dakle, svi oni koji ispravno shvataju da politička borba za bolju budućnost cijele BiH tek predstoji.
Zato neće biti iznenađenje kada Amerikanci pozdrave imperativne programske koalicije za spas BiH od totalnog potonuća, ne samo kao nastavak kulture dijaloga ili plod demokratskog sazrijevanja nego i pobjedu praktičnog nad opasnim uskostranačkim “umom”.
Vašington, očito, pozdravlja sve one koji su na ovim izborima podigli glavu kolektivno. I probuđene birače koji su skoro pa politički sahranili vlastodršce što se godinama oblače u lažne ideološke ili nacionalne kostime!
I Miloradu Dodiku toliko su potkresana krila, da bi se od njega opet mogla očekivati kooperacija, neviđena od doba kada je Dodik svoju omiljenu izbornu temu - RS u Americi nazivao “republika šumska”.
Na koncu, mudrost ama baš svih pojedinačnih pobjednika bit će u tome da uvaže objektivne kritike na njihov račun. I da političku osvetoljubivost pretvore u energiju saradnje, u kojoj nema mjesta za predrasude, ali mora biti za viziju sasvim praktičnog zajedništva.
