Islam je u svojoj suštini, u svojoj biti, čista i jasna vjera. Kao što u tome nema nikakve dileme, isto tako nema sumnje da islam, kao i kršćanstvo, borbu dopušta u samoodbrani. 

To uključuje i krajnje nedvosmislene zabrane bilo kakvog oblika agresije, nanošenja povreda i štete civilima, pa i zabranu uništavanja ljetine, izvora vode, drveća, stoke... Islam traži da se ljudske emocije poštuju čak i u vrijeme rata. 

Čak i čuvena Medinska povelja poslanika Muhammeda, a. s., s početka 7. stoljeća u jednoj svojoj odredbi jasno kaže da je "islamska država dužna pružiti zaštitu od nasilja i nepravde svome građaninu bio musliman ili nemusliman"! 

Ono što se danas naziva Islamskom državom (IS), kako reče Mustafa ef. Spahić, nije ni islamska, a ni država, ali jeste zlo u ime kojeg bjelosvjetske hulje ubijaju, siluju, pale i muslimane i nemuslimane... Te haridžije našeg vremena spremne su uništiti sve u ime bezumlja zbog kojeg su i stvoreni. Takva zlodjela slobodno se mogu nazvati terorom nad islamom, jer od njihovog zuluma štetu u svakom smislu ponajviše trpe upravo muslimani! 

Stoga se tom zlu, bez obzira na to kako je i u čije ime nastalo, čovječanstvo, a ponajprije muslimani moraju suprotstaviti. Glas protiv terora mora se čuti i od muslimana Bosne, Bošnjaka, koji su najviše na svojoj koži osjetili šta znači zlo koje je dolazilo od nosilaca skoro istih krajnosti, od Karadžićevih i Mladićevih "tekfirlija". Isto tako, svoju dobronamjernost, preciznost, odlučnost i kompetencije moraju pokazati i bh. institucije koje se bore protiv pošasti modernog doba.

Simboli kojima mašu oni što sabljama sijeku glave (a islam zabranjuje odsijecanje glava i  životinjama), ne smiju nikome biti izgovor da ne vidi ogavno lice onih koji to čine. Velika svjetska koalicija protiv IS-a, u kojoj učestvuju i muslimanske zemlje, može biti samo nada da dobro, koje je ideal islama, može i mora pobijediti. Borba protiv Islamske države danas jeste borba za islam!