Pokušaj ubistva državne tužiteljice Diane Kajmaković, kakav se jučer dogodio u Sarajevu, posljednje je zvono na uzbunu koje bi moralo alarmirati sve u ovoj zemlji da se konačno zaustavi mafija koja već predugo sije strah, čak, i među onima koji bi morali biti najzaštićeniji, jer rade najodgovorniji posao na svijetu.
Međutim, i nakon bezbroj prijetnji atentatima, upućenih iz zločinačkih krugova, slaba ili gotovo nikakva reakcija države uslijedila je na zaštiti života hrabrih tužilaca i njihovih porodica.
Katastrofa za svako civilizirano društvo je da vlast, koja sebe zove demokratskom, nije napravila ambijent u kojem bi bilo nemoguće i pomisliti da nosiocima borbe protiv najtežih oblika kriminala zafali i dlaka s glave, a kamoli da budu zastrašivani na najstrašnije moguće načine poput jučerašnjeg.
Upravo zbog toga što vlast nije učinila, opravdana je sumnja da mafijaši u ovoj zemlji djeluju pod određenim političkim kišobranima.
Tužioci Diana Kajmaković i Oleg Čavka koji hrabro, uporno i predano vode jedan od najvećih poslijeratnih procesa raskrinkavanja mafijaške grupe, već godinama trpe užasna zastrašivanja. Glavni organizatori zločina protiv kojih se vodi proces jesu iza rešetaka, ali oni svoje pipke sve vrijeme imaju na slobodi i preko njih nesmetano nastavljaju divljati nad svakim ko insistira na procesuiranju i kažnjavanju zločinaca.
To je itekako obeshrabrujuća poruka drugim nosiocima pravosudnih funkcija koji žele istinski da se uhvate ukoštac s okorjelim kriminalcima.
Stoga se u ovoj zemlji konačno mora osigurati provedba svih mehanizama kojima će se tužioci ohrabriti da bez straha rade svoj posao, a mafiji poslati jasna poruka da će svaka vrsta pritisaka i prijetnji biti sasječena u korijenu i da će se mafijaški politički kišobrani zauvijek zatvoriti.
