Na direktnu optužbu da je, poput SDP-a 2010. godine, kidnapovala volju svojih birača koalirajući sa SDA, Demokratska fronta nema argumente kojima bi dokazala da je Komšićev zagrljaj s Izetbegovićem nešto drugo i principijelnije od Lagumdžijinog vezivanja zastava s Izetbegovićem.
Još teže se Željko Komšić nosi s otvorenim sumnjama da će DF u vlasti biti nešto više od običnog satelita SDA i smokvinog lista za korupciju i radikalizam moćnih mladomuslimanskih struktura unutar ove stranke koje kontrolira Bakir Izetbegović.
- Da se pita Bakira Izetbegovića, Bosna i Hercegovina bila bi dio nekih bliskoistočnih integracija... Nemojte zaboraviti da je Izetbegović u protekle četiri godine BiH uvukao u jedan vrlo ozbiljan rat koji je dio preustroja svjetskog poretka u islamskom svijetu. Islamski svijet u ovom trenutku podijeljen je na tri tabora. U jednom od njih nalaze se Turska, Katar, Muslimansko bratstvo, Hamas, AKP stranka Tajipa Erdoana. Bakir Izetbegović odlučio je da svoj dio SDA također svrsta u taj tabor – grmio je u oktobru na predizbornim skupovima Emir Suljagić.
Samo mjesec poslije, njegov partijski šef Komšić s takvim Izetbegovićem - koji u Predsjedništvu BiH otvoreno prima delegaciju egipatskog Muslimanskog bratstva i diže četiri prsta (simbolični pozdrav ove ekstremističke organizacije) - sav ozaren najavljuje ubrzane ekonomske reforme i prozapadni euroatlantski put BiH.
Otkuda ovakav kopernikanski obrat? Razumljiv odgovor na ovo pitanje znatiželjnoj javnosti još nisu dali ni Komšić ni Suljagić.
U međuvremenu, dobronamjerni posmatrači upozoravaju da DF hoda u salonskim cipelama po tankom ledu prateći u stopu Izetbegovićevu SDA koja na nogama ima eskimske čizme.
Ko će na kraju kroz taj led prvi propasti i kome će se noge smrznuti, nije teško pogoditi.
