Prema podacima Eurostata, evropske statističke službe, prosječni građanin BiH troši skoro tri puta manje nego prosječni građanin Evropske unije, tačnije 37 posto od evropskog prosjeka.
Doduše, riječ je o prosjeku kojem je uz većinu onih što nemaju šta trošiti pridodata i manjina onih što troše i svoje i tuđe, pa se tako, po ko zna koji put, potvrdila kolokvijalna tvrdnja da je statistika tačan zbir netačnih podataka.
Jer, u BiH je na ivici gladi više od 30 posto njenih stanovnika, kojima od mizernih primanja, ako ih imaju, ili još mizernijih penzija, dnevno, nakon što podmire državu, ostane tek za veknu hljeba.
Onaj ko nije gledao kako dojučerašnja gospoda, a danas penzionerska sirotinja, na pijaci kupuje na komad paradajz i jabuke ili u tami noći po kontejnerima traga za ostacima hrane, taj i ne zna koliko je teške bijede u ovoj zemlji za koju nema mjesta ni u kakvom evropskom prosjeku.
Kupovna moć građana BiH iz godine u godinu sve je slabija. Što je najgore, ona se mjeri samo golim preživljavanjem, odnosno troškovima ishrane, što implicira lišenost svake druge potrebe koja upotpunjuje život čovjeka.
Tačno je da dio krivice za stanje u kojem se nalaze građani BiH snosi i period rata, ali za stanje u kojem živimo u posljednjih desetak godina krivce moramo tražiti na drugom mjestu. Oni pripadaju nesposobnim politikama i njihovim korumpiranim nosiocima vlasti koji su u ovoj zemlji, nažalost, uništili i ono što rat nije mogao.
I da se zna, njihov svijet nisu oni bh. građani koji su se uklopili u prosjek od 37 posto evropskog prosjeka potrošnje!
