Naš je čovjek sklon vjerovati u iluzije, u mitove, biti žrtva obmana, pogrešnih pravaca i povijesnih odluka... Valjda smo zbog toga tako često na ovim prostorima bivali žrtve historije. Krleža se bavio prokletstvom našeg čovjeka koji je bio spreman da, braneći strane "velike interese", ubija i svoju braću, a Meša Selimović primijetio kako nam "drugi čine čast da idemo pod njihovim zastavama", pa nas kasnije lahko odbacuju.
Građani BiH kroz stoljeća su bili žrtve ideologija i zločinačkih nauma iz našeg susjedstva, ali smo nerijetko i svoje zablude vrlo skupo plaćali. Aktuelna priča o Sutorini i navodnom "historijskom pravu" na nju jedna je od takvih. Priča nastala naizgled naivno među vikend-patriotima i pozerskim intelektualcima, zbog političara željnih jeftinog populizma brzo se pretvorila u međudržavni problem, a možda i nešto više i opasnije.
Ono što je u prvom trenutku izgledalo kao patriotsko mudrovanje iz ugodnosti sarajevske čaršije, pretvorilo se, zbog minder-politike zelene buržoazije, u dugoročno ugrožavanje širih interesa države. Potom red generalskih udruženja, hodžinskih sijela i saopćenja iz nostalgične dijaspore i već imate mit bezmalo ravan onom kosovskom kod Srba.
Kao što je u Beogradu proglašavan izdajnikom svako ko bi rekao da su Srbi davno zijanili Kosovo, tako se i danas mnogi u Sarajevu, iz istih sasvim suludih razloga, boje postaviti pitanje za čije interese iz glavnog grada BiH treba otvoriti Pandorinu kutiju krvavih balkanskih granica. Treba li to nekome kao povod da se uskoro zakotrlja i pitanje granica Bosne? Ili neko igra pas za dobrobiti rusko-turskih odnosa i za rusku zastavu na Jadranu. Kojoj je našoj budali, kako bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, pala na um nekakva, da prostiš, Sutorina, dok gledamo pusta bosanska polja i livade, kako Neum vapi za ulaganjima, a nad glavom visi dušmanska sablja.
Narušavati odnose s Amerikom i NATO-om, ključnim faktorima opstojnosti BiH, pa i Bošnjaka, zbog nekakvog crnogorskog sela, nabacivati loptu "historijskih prava" onima koji su zbog njih ubijali Bošnjake na Drini, ravno je mudrosti pucanja u vlastite noge. Ako je to put vajnih bošnjačkih lidera. Ejvallah.
