Način na koji je jučer u BiH obilježen Međunarodni dan bijelih traka definitivno je odagnao sve sumnje da će strašni zločin kakav se prije 23 godine dogodio nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima biti zaboravljen! Neće sigurno!
To što su zvanični Prijedor i većina njegovih stanovnika jučerašnjom šutnjom poručivali da ih se zločin nad njihovim komšijama, počinjen prije 23 godine, ne tiče, hiljade građana širom BiH, noseći bijele trake na svojim rukama, poručile su i Prijedoru i njegovim zločincima da ih se zločin koji su počinili itekako tiče.
U Tuzli je Dan bijelih traka obilježen na gradskom Korzu. Nisu ga organizirale ni političke partije, ni ministri, ni načelnici, već tuzlanska djeca od kojih možda neki nisu bili ni rođeni kada je u Prijedoru, metodom fašističkih uzora, bijelim trakama obilježavana pripadnost vjeri i narodu onih koje su tamošnji zločinci u logore odvodili, po kućama i raznim stratištima ubijali.
Stotinjak njih izvelo je performans koji je natjerao suze na oči prisutnima, ali i zaledio korak svima koji su imali namjeru, hladno, proći pored spomenika Meši i Ismetu, gdje se obilježavanje dogodilo, misleći da ih se ne tiče to što ti mladići i djevojke rade.
Sjećanje na zločin u Prijedoru, na način na koji su ga i ove godine obilježili u mnogim našim gradovima, garancija je da će se nevino stradalih građana ove zemlje, bez obzira na protok vremena, u budućnosti imati ko sjećati. Obavezu sjećanja, jučer smo se uvjerili, bez straha i kompleksa preuzele su nove, mlade generacije.
Dostojanstveno podsjećanje na zločin u Prijedoru, kakvo je i jučer upriličeno u mnogim gradovima BiH, najgora je vrsta osvete počiniocima tog zločina. Snaga bijelih traka na rukama prolaznika pečat je na užas od prije 23 godine kada je Prijedor ličio na Treblinku. Da se pamti i ne ponovi!
