Državo, stidi se!

Komentar dana

Faruk VELE
14.09.2015 06:00

Teška, preteška je ispovijest koju je prošlog vikenda našem listu dala 77-godišnja Anica Božanović, majka Jadranka Božanovića, novinara i urednika Radio Zavidovića što je prije 20 godina na bigajri-hak ubijen pred kućnim vratima te teške septembarske večeri 1995.

Sramotna je istina da ni poslije dvije decenije država nije otkrila nalogodavce i ubice svoga građanina, kolege koji je, čini se, smetao svim stranama u balkanskom užasu tokom agresije na BiH.

Pošteni Jadranko nije bio po volji onima koji su ga optuživali za izdaju (koga, zašto?!), ali, očito, ni pojedincima na onoj strani koja je morala predstavljati ideal jedinstvene i multietničke BiH, ali su dopustili da se u njihove redove uvuku fašisti kojima se jedan Jadranko nije uklapao u ideal države kakvu su zamišljali.

Jadranko je smetao jer je ostao uz borce Armije RBiH, jer je govorio da je „ovo njegov narod" i da su Zavidivići njegov grad, jer je pod granatama onih koji su ga vidjeli kao izdajnika išao na posao.

Prvi predsjednik Republike BiH rahmetli Alija Izetbegović kazao je jednom prilikom kako, "da je jedan Srbin ili Hrvat poginuo u odbrani Sarajeva, moramo mu odati poštu".

Da, Jadranko Božanović heroj je odbrane BiH, naš "zlatni ljiljan", koji je sa sedam hitaca nevino ubijen na vratima stana u kojem je bila njegova majka!

Grozno je, porazno je da ni nakon dvije decenije država Jadrankovoj majci nije osigurala dostojan život. Tako to kod nas biva s patriotima koji su iskreno voljeli svoju zemlju.

Iz milion razloga članovi Predsjedništva BiH, predvođeni Bakirom Izetbegovićem, morali bi koliko je sutra otići u Zavidoviće na grob Jadranka Božanovića, a potom i majci Anici dati riječ da će zlikovci koji su pucali na jednog patriotu biti otkriveni i kažnjeni, a ona dobiti makar malo bolju starost.

Sve drugo bit će još jedna sramota, poraz ove države i ideje za koju hiljade drugih, baš poput Jadranka, dadoše svoje mlade živote.

 

 

 

NA VRH