Povećanje poreza, naknada, akciza, doprinosa, putarina i drugih nameta u Bosni i Hercegovini najpopularnija je ekonomska mjera koju u kontinuitetu provode sve vrste i sojevi vladajućih struktura.  

Od Dejtona naovamo, ekonomska politika vlasti svodi se na raspravu o tome hoće li porezi biti povećani linearno ili vertikalno, procentualno ili u totalu, danas ili, eventualno, sutra - ali je neizostavno dio programa svake koju smo do sada nosili na leđima. 

Tako su i nove državne i entitetske vlasti, upitnog kredibiliteta i kapaciteta, pohrlile u vremenu lelujave nestabilnosti, što cijena goriva, što vladajućih koalicija - preko noći iz džepa građana iščupati koji dinar. 

Blagi pad cijena goriva posljednjih mjeseci faktički je bio poklon s neba osiromašenim bh. građanima. Dvadesetak ili tridesetak feninga po litru goriva manje dodali su mnogima još jednu veknu hljeba na sto ili novu svesku u ruksak školarca.  

Ali, ne lezi vraže, narod se ne smije opustiti u tom luksuzu pa su vlasti, one državne i entitetske, oličene u premijerima Denisu Zvizdiću, Fadilu Novaliću i premijerki Željki Cvijanović, u savršenoj usaglašenosti, odlučile razmotriti da taj novac, ipak, ide u državnu kasu. 

Jerbo, oni će, smatraju premijeri, bolje njime upravljati.  

Umjesto da, slažu se njih troje, taj novac ode za besmislice poput užine učenika ili večeru penzionera, on će popuniti rupe u budžetima koje su bušile visoke dnevnice, putni troškovi ili raskalašene reprezentacije... Tako će se vratiti "red u kosmosu", cijene goriva će skočiti na staro, roba široke potrošnje i prijevoz će ponovo ići ka više.  

Utjeha je da nam vlasti - jadne one - neće kolabirati. A narod? On hoće kolabirati. Niko, pa ni ovako saburli i merhametli narod ne može zauvijek ovakvu vlast nositi na leđima.