Hrvatsko-srbijanski trgovinski rat, nastao zbog kulminacije izbjegličke krize, koji je, na sreću cijelog regiona, odlukom o ukidanju blokade granice okončan prekjučer kasno popodne, zasigurno je pozitivna vijest za ovaj dio Evrope, a posebno BiH, koja je u svemu ovome mogla biti kolateralna šteta.

Iako je na kraju pobijedio razum, kako je to ocijenio srbijanski premijer Aleksandar Vučić, ipak je ostala gorka činjenica da je hrvatski premijer Zoran Milanović, koristeći se, praktično, ratnom retorikom te šaljući sijaset otrovnih strelica prema službenom Beogradu, mogao prouzrokovati daleko opasnije posljedice za cijeli region.

A izazvao je ne samo oštre reakcije srbijanskih medija, koji su ga nazvali ustašom i drugim pogrdnim nazivima, nego i prilično oštre ocjene relevantnih hrvatskih analitičara koji su ovo ponašanje nazvali nezrelim, pri tome prozrevši da je bilo u svrhu predizborne kampanje u Hrvatskoj.

Bilo kako bilo, dobro je da je na kraju razum prevladao, pa makar to bila blaža interpretacija činjenice da su visoki zvaničnici EU morali reagirati te, štaviše, udariti šakom o sto. Jer, kako je to dobro formulirao evropski komesar za susjedsku politiku i proširenje Johanes Han (Johannes Hahn), za EU nikakve ograde na području zvanom Balkan nisu prihvatljive. Ulog je i suviše velik, a glasi: dugoročno potpuna integracija regiona u Evropsku uniju.

U igri su, naime, velike količine sredstava iz pretpristupnih evropskih fondova, ogroman trud EU institucija te, u konačnici, geostrateško opredjeljenje za proširenje Unije na područje zapadnog Balkana.

S druge strane, blokada granice kakvoj smo svjedočili, koja je Srbiji i Makedoniji nanijela milionske štete, mogla je i našoj državi dugoročno nanijeti ozbiljne ekonomske posljedice. Ovo samo dodatno ide u prilog tvrdnji o povezanosti ekonomija država regiona kao da su na pupčanoj vrpci te da ovakve krize najviše štete privredi i građanima.