Stomačni virusi već mjesecima haraju Sarajevom, bolničke ambulante sve su punije, simptomi sve ozbiljniji i dugotrajniji, a ljekari upozoravaju da su najvjerovatniji uzročnik trovanja svakodnevne redukcije vode.
Je li se ko zbog toga u sarajevskoj vlasti i počešao po glavi da promisli kako zaustaviti štetne posljedice po zdravlje stanovništva? Niko, naravno! A zašto i bi kada narod sve to trpi gotovo svih poslijeratnih godina, slušajući jednu te istu priču o dotrajaloj vodovodnoj infrastrukturi u gradu, za čiju obnovu para, kako uporno tvrde, nema.
I nije prvi put da nas lažu, dok sarajevski “Vodovod i kanalizacija” (ViK) iz svojih godišnjih prihoda od čak 41,5 miliona KM i ove godine, kako prenose mediji, za basnoslovne iznose nabavlja nova odijela, vrata, prozore, uredski materijal i šta sve ne...
S druge strane, vrijedi podsjetiti kako je još prije skoro deceniju, tačnije 2006. godine, dr. Rusmir Mesihović, tadašnji zamjenik direktora Klinike za gastroenterohepatologiju UKCS-a, iznio podatak da se broj oboljelih od entamoebe histolytice, oboljenja koje se u čovjekov organizam unosi putem nekvalitetne vode za piće, u Sarajevu povećao za 30 posto.
Dakle, još 2006. pouzdano se i zvanično znalo da stotine hiljada Sarajlija piju zagađenu vodu, ali nam ViK i Vlada KS uporno poručuju da ne trebamo vjerovati svojim očima, a ni bolovima u stomaku.
Kako tad, tako i danas - truju nas, lažu nas, a mi trpimo i šutimo. Istovremeno, u pokušaju da sami zaštitimo zdravlje, pogotovo djece koja u najvećem broju i pune ambulante, mi ujedno punimo nečije džepove! Mnogi od nas, naime, pribjegavaju masovnoj kupovini vode u prodavnicama, uvjereni da je ona sigurnija od mulja koji nam, nakon što se ViK smiluje da odvrne ventile, prokulja iz vodovodnih cijevi u našim domovima.
Možda u tom grmu i leži zec, jer ne treba shvatati malicioznim niti nesuvislim sve češće komentare u javnosti da je “nečiji” interes i takvo profitiranje, pa taman ono bilo i nauštrb zdravlja građana.
