Oko tri hiljade lažnih azilanata iz BiH koji su u posljednje vrijeme stigli u Njemačku kao ekonomski imigranti, narednih mjeseci mogli bi biti deportirani nazad u BiH. I dok od deportacija strepe cijele porodice, broj građana BiH koji se pokušavaju domoći zemalja EU, s nadom da će dobiti azil, skoro da se ne smanjuje. Osim cijelih romskih porodica iz oba bh. entiteta, po azil u Evropu, mahom, odlaze bošnjačke povratničke porodice, koje u svojim mjestima povratka u RS, uglavnom, nemaju od čega da žive.
Većina onih koji su u Njemačku i u druge evropske zemlje otputovali s nadom da će dobiti azil, pri odlasku su imali pomoć plaćenih posrednika.
Neki od njih, misleći da konačno rješavaju sve svoje probleme, da bi osigurali novac za putovanje, prodavali su svoja imanja, a neki čak i tek obnovljene kuće vjerujući da im više nikad neće trebati. Gdje će se takvi nakon deportacije vratiti, ni država, a ni oni sami ne znaju. Uglavnom, morat će se vratiti.
Prije nekoliko dana, u naguravanju s policijom u jednom od izbjegličkih sabirnih centara u Sloveniji, među sirijskim izbjeglicama povratnici u bratunačka sela prepoznali su nekoliko svojih komšija. Jednostavno, priključili su se koloni sirijskih izbjeglica, vjerujući da će s njima lakše doći do svog cilja, odnosno azila. Prema svemu sudeći, riječ je o novoj praksi u načinu traženja azila u zemljama zapadne Evrope naših državljana.
BiH je, kako tvrde predstavnici zvaničnih organa vlasti, balkanska zemlja iz koje trenutno u Evropu stiže najmanji broj azilanata. Ta konstatacija ne može biti nikakva utjeha za ono što državu BiH, nakon što joj Evropa isporuči lažne azilante, čeka. A čeka je suočavanje s nekoliko hiljada ljudi bez posla, krova nad glavom i bilo kakvih izvora egzistencije o kojima će, htjela ili ne, morati brinuti. Kamo sreće da je te brige bilo ranije!
