Šok! Užas! Nevjerica! Uglavnom, tako bi se mogao opisati dojam koji su kod svakog miroljubivog čovjeka izazvale preksinoćnje slike terorističkog napada u Parizu u kojem su ubijeni nevini ljudi. Ubice su poznate, bez obzira na to što im se, pojedinačno, ne znaju imena. Radi se o teroristima, što je zajednički imenitelj za sve ubice svijeta, bez obzira na to odakle da dolaze i kojoj naciji i vjeri pripadaju. 

Odgovornost za zločin u Parizu preuzela je organizacija ISIL, koja se krije pod imenom nepostojeće Islamske države Irak i Levant. Za svakog čestitog pripadnika islama to je razlog više za sablažnjavanje i osudu nad pariskim masakrom, ali i poziv na odlučnu borbu protiv najgore vrste zloupotrebe vjere, čega su se prihvatile ISIL-ove ubice. 

Šta je ISIL, ko je ISIL, ko ga  je osnovao, gdje njegovi pripadnici vade dokumente, od čega žive i čijim parama nabavljaju oružje kojim po svijetu ubijaju nevine ljude, posebno ko im je gazda, mi običan svijet koji smo preksinoć u šoku pratili direktan TV prijenos ubijanja Parižana u koncertnoj dvorani, na stadionu, restoranu... za života, teško da ćemo saznati.

Ali, ono što svi mi koji godinama gledamo ubijanje nevinih ljudi, počev od javnog odrubljivanja glava zarobljenicima, do napada u metroima, restoranima, demonstracijama, kinima… trebamo znati jeste da nas se svi ti zločini, koliko god mi teritorijalno bili daleko od mjesta njihovog počinjenja, itekako tiču. Muslimana pogotovo!

Terorizam nema ni vjeru ni naciju, već samo nalogodavce i izvršioce. Stoga oni koji  zločine poput ovog u Parizu čine i kažu da to rade u ime islama, odnosno muslimana, čine dodatni zločin, i to upravo nad muslimanima. Bilans preksinoćnjeg napada u Parizu je užasan. Pronalazak nalogodavaca i izvršilaca ubistva značit će obračun s teroristima, a ne s muslimanima.