Tokom agresije na BiH bezbroj puta smo se pitali kako to da je veliki dio zemaljske kugle prosto imun na naše patnje, da je toliko bešćutan svijet pa dopušta da u plamenu nestaje zemlja u kojoj su samo osam godina ranije održane Zimske olimpijske igre. Pitali smo se kako to da ne vide da bježimo pred snajperima, da gladujemo, borimo se za ogrjev, da nas muče žeđu, ubijaju, mrcvare, granatiraju, da ruše naše spomenike i bogomolje...
Pa i mi smo ljudi, pričali smo. Iako su trebale tri i po godine da dočekamo mir, brojni dobri ljudi digli su svoj glas, otkrili istinu o BiH i pomogli da se pakao naših života okonča.
Otkud onda danas, upravo u BiH, bolesna potreba pojedinca da relativiziraju, ignoriraju ili čak opravdavaju patnju najmanje 129 nevinih francuskih žrtava u strašnom terorističkom pokolju u Parizu. Pitaju se ti naši talibani (P. Matvejević) čemu osude poput one uvaženog reisa Kavazovića, zašto ljudi dižu svoj glas, zašto pale svijeće, zašto građani žale, zašto ističu boje francuske zastave... Čitamo razne teorije zavjere, iskrivljene poglede, zamjene teza, površnost ili pak zloću. Gdje je kraj svemu tome?
Današnji svijet jeste licemjeran. Svoju hipokriziju dokazao je toliko puta, od Palestine pa do Mjanmara. Ali, pravdati smrt desetina nevinih ljudi pogrešnim politikama svjetskih sila jednako je korektno kao i stavovi da je Slobodan Milošević bio mirotvorac, spasilac Jugoslavije ili da su potpomaganjem i organiziranjem genocida nad nedužnim Bošnjacima on, Karadžić i Mladić htjeli unaprijed sačuvati Evropu od "zelene opasnosti".
Nema razlike između arkanovaca, Crvenih beretki i ubica koji su nenaoružane Francuze ubijali 13. novembra. Baš onako kao „Škorpioni“ nedužne Srebreničane. Jednog po jednog...
Zlo pobjeđuje kada dobri ljudi ušute. Ako nakon Pariza Evropa ugasi svoja svjetla, to će biti najveća pobjeda terora, a, ujedno, najveća opasnost za nas u BiH. Upravo zbog toga mi ne smijemo biti nijemi na zlo, ma odakle i zbog čega dolazilo. Dižući glas protiv jedne bolesti čovječanstva, mraka ISIL-a koji bi na svom bezumnom putu mogao zakucati i na naša vrata, jeste znak svrstavanja protiv novih fašista, svrstavanje na stranu civilizacije i čovjekoljublja. Bez kompromisa i pitanja! Kao što ćemo to učiniti u slučaju Palestine, Sirije, Iraka i svih drugih stratišta.
Zbog nastojanja ISIL-ovih zločinaca da se kriju iza zastave islamskog identiteta, u toj osudi Bošnjaci moraju prednjačiti, ističući svoje jasno: "Ne u moje ime!“ Jer, islam proklinje teror!
