Bosna i Hercegovina za dvije sedmice će predati knjižicu u čekaonici za ulazak u Evropsku uniju. Patrioti već sanjaju našu zastavu na briselskom jarbolu, baš kao što su se onomad, dok se u krvi njenih branilaca država ponovo rađala, ljiljani zavihorili na jarbolu ispred sjedišta Ujedinjenih naroda. Ali, valjda prokletstvom ovog balkanskog tla, ti jarboli na kojima se izdižu simboli ove države, uvijek su nekome trn u oku.
Prije 24 godine ti što im je BiH trn u oku, odgovorili su oružjem. Danas to rade drukčije, ali im je cilj isti. Gađaju izdaleka pa ih neko u tom granatiranju, bilo pravom bilo simbolično, mora navoditi iznutra.
Mora im otkrivati pozicije i ciljeve, kako bi šteta od granatiranja po BiH bila što veća. Takvih je među nama bilo 1992., ima ih danas, a narod ih je "odmila" nazvao - petokolonaši.
Prema definiciji, peta kolona je izraz koji se koristi za grupu ljudi koja potajno, ali organizirano, provodi djelatnosti protiv neke države, lažno se predstavljajući kao njegovi lojalni podanici i građani, a zapravo podržavajući stranu opciju ili neprijatelja. Naši današnji petokolonaši aktivno učestvuju u rušenju kredibilnosti naše namjere da zastavu BiH što prije stavimo na jarbol u EU, provodeći tako ciljeve onih koji u neuspjehu države vide šansu za njen nestanak.
Metu su petokolonaši sada podesili na prsa političkog lidera koji je dao ključni doprinos da BiH dođe na korak do tog sna. Fahrudina Radončića posljednjih dana granatiraju, u to nema nikakve sumnje, jer je pravim, historijskim, političkim potezom upotpunio slagalicu vlasti tako da bude funkcionalna da može i hoće provesti evropske reforme. Bez njega, to priznaju svi, teško ide. Gledali smo taj rašomon proteklih desetak godina i zato briselski jarbol još samo sanjamo.
