Protesti širom BiH održani jučer zbog zabrane nošenja marame ili hidžaba nosiocima pravosudnih funkcija, svim uposlenicima u pravosuđu, ali i strankama u postupku, građanima kojima se sudi, svjedocima i advokaticama, pokazali su svu apsurdnost sistema u kojem živimo.
Djevojke, majke, žene koje što iz vjerskih ili nekih drugih razloga nose maramu jučer su jasno poručile da su ovu odluku doživjele diskriminirajućom i uvredljivom.
„Moj hidžab - moj ponos", "Moj hidžab - moje pravo", "Ukidanje hidžaba je ukidanje identiteta", samo su neke od jučer javno upućenih poruka, kojima je zajedničko prije svega to što je svima njima uskraćeno osnovno ljudsko pravo da se nose i odijevaju onako kako žele.
Što je još gore, institucija koja mora promovirati pravo, pravičnost i jednakost za sve građane svojom odlukom direktno zadire u slobodu religije, slobodu misli, savjesti i vjere, gender jednakost, pravo na privatni život i sva druga prava zagarantirana međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima.
Zaista je sramotno da u zemlji u kojoj veliki broj ljudi nema pravo na rad, nema pravo na dostojanstven život, u velikom broju slučajeva ne ostvaruje svoje pravo na plaću, jedna pravosudna institucija donosi odluke kojima se nastavljaju kršiti prava čije se upražnjavanje ne može nikako dovesti u vezu s kršenjem nečijeg drugog prava.
A brojni su evropski dokumenti, kao i međunarodni, kojima je svojstven sadržaj da svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere te da to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjera ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeru.
Pogotovo je apsurdno kada BiH, koja teži demokratskom uređenju, danas uvodi zabrane, a sekularna država se ni na koji način ne bavi vjerskim osjećajima pojedinaca, niti njihovim postupcima.
Naprotiv, državi bi imperativ morao biti da osigura život dostojan čovjeka u kojem će svako moći ispoljavati i vladati se prema zakonskim, demokratskim normama ljudskih prava i sloboda.
