Nakon nedavno skromno obilježene godišnjice smrti velike košarkaške legende i još većeg čovjeka Mirze Delibašića Kinđeta, mnogi su se upitali je li ovaj velikan zaboravljen u njegovom Sarajevu. O tome smo pitali ljude koji su imali privilegiju da se druže s njim, prate njegove velike utakmice...

Klasični primitivizam

U dvije rečenice sve je, zapravo, ponajbolje opisao naš velikan pisane riječi Abdulah Sidran.

- Država je zaboravila mnoge od dragocjenih, veličanstvenih naših mrtvih sportista, umjetnika i naučnika. Još je veća tragedija što to isto čini i prema živim značajnim naučnicima, sportistima, umjetnicima - izjavio je Sidran za „Dnevni avaz”.

Sarajevski kompozitor i pjevač Zlatan Fazlić Fazla kazao je da Kinđeta njegovi prijatelji nisu i neće zaboraviti.

- On je stalno u našim mislima i razgovorima. Pogotovo za moju generaciju. On je nama bio idol i kao sportista i kao čovjek. Ako ga je ostali svijet zaboravio, to je njemu na sramotu.

Žera, Tifa i ja otpjevali smo pjesmu na prošlu godišnjicu, zato što smo osjećali potrebu, bez obzira što ga se sjećamo privatno, da ga se sjetimo i javno. Željeli smo, na neki način, skrenuti pažnju ljudima da naše veličine ne treba zaboravljati. Ako su neki ljudi zaboravili, to je onda možda došlo takvo vrijeme – kaže Fazlić.

Slikar Adin Hebib, pak, smatra da nije samo Sarajevo zaboravilo Mirzu, zaboravila ga je cijela država.

- Narod koji ne zna svoju prošlost ne može ići u budućnost. Jednostavno u našoj zemlji se zaboravljaju vrijednosti koje cijeli svijet ističe, jer nije malo biti sportista stoljeća. To je klasični primitivizam, onima koji sjede u foteljama najvažniji su lični interes i lična promidžba. Mirzina porodica je naslijedila njegovu penziju od svega nekih 300 maraka, dakle jedan sportista stoljeća je dobio toliko, a tamo neki ima više od 2.000 maraka penzije - rezignirano govori Hebib.

Dvije legende

Dugogodišnji sportski radnik Nuko Grebović ističe da su dvije legende koje ne smijemo zaboraviti Mirza Delibašić i Davorin Popović.

- Oni ostaju vječno prisutni, zamislite samo Mirza je u Španiji bio legenda, pa ko to može u Bosni da ga zaboravi! Naš narod pokušava da sve obezvrijedi, ne znamo da stavimo čovjeka na pijedestal ako je on to zaslužio. Mirza nije obezvrijeđen, obezvrijeđeni su oni koji su ga znali, a to ne obilježavaju, to je oholost. Sarajevo je uvijek bilo poznato po vrhunskim sportistima i muzičarima, a po čemu smo to danas poznati, imamo nekoliko festivala i to je to, to nije dovoljno za Sarajevo – kaže Grebović.

Bivši as FK Sarajeva i selektor bh. reprezentacije Fuad Muzurović smatra da se legenda kakav je bio Mirza ne može nikada zaboraviti.

- To je bio jedan vrhunski sportista i čovjek. Uvijek ću pamtiti lijepa druženja s njim. Žao mi je da se pojedini na ovakav način odnose prema njemu. Bitna je stvar da se Skenderija zove po njegovom imenu, to je neizbrisivo, uvijek će se zvati dvorana Mirze Delibašića i njegove ime mora ostati upisano u historiju grada i zemlje – tvrdi Muzurović.

Nekadašnji košarkaš iz FIS-a, a danas advokat Nedo Dobojlić rekao je da, kada je bila godišnjica, niko od zvaničnih predstavnika nije bio, bili su prijatelji i porodica.

- Svugdje u svijetu spominju se takvi ljudi. Ovakvim odnosom mi samo gubimo sebe i svoj identitet. Kada je bila komemoracija, došla su četiri čovjeka iz Madrida i sada da ih neko pozove, došli bi. Jednostavno je, svi više pridaju pažnju nego mi. Potrebno je da makar neki referent iz Grada bude zadužen za obilježavanja i sjećanja, pa kada je godišnjica da bar donese cvijeće na grob. Eto, barem toliko da urade – govori iskreno Dobojlić.

Nedim Tabaković Čuka, koji čuva tradiciju kultnog „Šetališta“, na izlogu ima i Mirzin portret.

- Sramota je za grad što ga je zaboravio, Mirza to nije zaslužio. On je bio vrhunski sportista i čovjek. U ovom proteklom prokletom ratu on je bio borac s loptom, vezao je djecu i košarkaše, nije bilo bitno ko se kako zove. Ružno je što su njegove zasluge stavljene u ladice nekih ljudi, krivi su oni koji sjede u foteljama. Smio bih se kladiti da će raja više novca sakupiti za obilježavanje njegove godišnjice nego što će ovi iz vlasti ikada dati – kazao nam je Tabaković.

Puno gubimo

Omer Bašić Dome, brico s čaršije, šišao je Davora i Mirzu i bio veliki prijatelj s njima.

- Sarajevo je zaboravilo Mirzu davno, čovjeka koji je donio toliko puno za ovaj grad. Nije samo grad, zaboravio ga je i njegov matični klub, jedino ga se sjeti nekoliko njegovih prijatelja. Iz godine u godinu, kada je godišnjica, nas bude desetak na njegovom grobu. Ovakvim odnosom prema važnim stvarima i ljudima, gubimo puno i, nažalost, nije Mirza jedini. Potrebno je da dođe neka nova generacija Sarajlija koja će početi njegovati sjećanja – smatra Bašić.

Drugi ističu, a mi šutimo

- Prije, možda, godinu gledao sam intervju s čuvenim košarkašem Draganom Kapičićem. On je u tom intervjuu pričao pola sata o Mirzi, a iz Sarajeva niko ni da ga spomene. To je apsurdno da drugi ističu, a mi šutimo – ispričao je Bašić.

Ukrug oko svijeta, a onda kući polako

Iz grada koji polako

Tone u so

Došao je tiho u Sarajevo

Mijenjao je reket

Za košarkašku loptu

Živio je sto života

U kratkom životu

Graciozno lako

Elegantno meko

Ovo je let bez krila

Neko je reko

Svi smo sanjali da letimo ko Mirza

Da letimo, letimo, a nemamo krila

Svi smo sanjali da letimo ko Mirza

Zlatna su to druže, vremena bila

Dani slave i sreće

Ukrug oko svijeta

A onda kući polako

I tu je kraj leta

Ostao si s nama

Kad je bilo gusto

Bez tebe je Sarajevo

Ostalo pusto

Čuješ li nas, druže

Nek ti vjetar odnese

Našu pjesmu do kuće slavnih

Do zadnje adrese

Svi smo sanjali da letimo ko Mirza

Da letimo, letimo, a nemamo krila

Svi smo sanjali da letimo ko Mirza

Zlatna su to, druže, vremena bila

(Pjesma koju su otpjevali Fazla, Tifa i Žera za prošlu godišnjicu)