OSVRT S AMERIČKE VERANDE

Dolazak Bila Klintona među Bosance i Amerikance je potpuni trijumf američkog Savjetodavnog vijeća za BiH

Piše: Erol AVDOVIĆ

5.5.2018

Kad ova kolumna bude ugledala svjetlo dana, Bil Klinton (Bill Clinton) će se obratiti na bosanskoj gala večeri koju u Vašingtonu organizira američko Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu (ACBiH). Zato ne znamo koju je poruku bivši američki predsjednik spremio svijetu, opet povodom Bosne i Bosanaca, ali jedno je sigurno: Klintonov dolazak među Bosance i Amerikance, njih oko 150, je potpuni trijumf organizatora.

Povratak otpisanih

Treba spomenuti imena zbog institucionalne memorije. Predvođeni su predsjednicom ACBiH Ajlom Delkić. Tu su i donedavni bh. diplomata u Vašingtonu Adnan Hadrović, kao predsjedavajući Upravnog odbora, te mladi, ali globalno afirmirani finansijski stručnjak Nedim Musić. Tu su i Ida Sefer-Roše (Roche), Elmina Kulašić i Adisada Dudić, advokatica, koju u UN-u smatraju artikuliranom ambasadoricom srebreničkog inferna, o kojem nam valja još dugo racionalno pričati.

Naravno, bilo bi pogrešno samo veličati mlade ljude kojima treba još dugo vremena do penzije i koji se još trebaju dokazivati, učiti i tek prihvatiti punu transparentnost. A onda sviknuti i na žešća (novinarska) pitanja, jer hvalospjevi se naručuju od PR agencija; novinari su tu da kao psi čuvari “lajanjem” čuvaju osvojene demokratske tekovine, a ne da budu nečiji politički servis. I kad smo već kod lekcija iz demokratije, valja reći da mnogi mladi bosanski Amerikanci sada biranim riječima govore o najosjetljivijim svjetskim temama. To znači da mnogo toga promišljaju i žive kao građani svijeta.

Bosanska dijaspora u SAD sazrijeva pa se sve rjeđe identificira sa sitnim bosanskim navikama preživljavanja na koje su primorani neki njihovi zemljaci. U Americi su oni istinski nezavisni! Sada je već jasno da je ACBiH jedan od svijetlih primjera tog pozitivnog procesa izrastanja, jer ova organizacija zastupa interese svih Bosanaca, bez obzira na vjeru, naciju, političko ili drugo opredjeljenje.

Sama činjenica da je Klinton, poslije dugih pregovora, pristao da se obrati prisutnima besplatno (jer mnogi su bivšem predsjedniku spremni za to platiti stotine hiljada dolara), ma koliko to obraćanje bilo ceremonijalno, potvrda je da on osjeća odgovornost da o najvećem diplomatskom uspjehu svoje administracije (Dejtonu), progovori i iz bosanskih cipela. Nije lako iznova se suočiti licem u lice s preživjelim stradalnicima, čak i kad su oni obučeni u mirnodopske i skupocjene crno-bijele smokinge.

Bez obzira na sav glamur, crveni tepih, sjaj reflektora, bosanska će istina, kao povratak otpisanih kojima je bio namijenjen nestanak, uz sav taj gospodski protokol, čak i ustaljeni narativ, noćas opet biti važan (ne)pozvani gost. Pametni i otmjeni Bosanci su očito postali egzotični začin u američkom loncu za pretapanje nacija, poput nadaleko znane Sanele Dženkins (Jenkins) ili oficira džentlmena, kapetana američke vojske Ermina Mujezinovića, pred kojima se klanja i američka politička elita.

Sama činjenica da je Klinton pristao da se obrati prisutnima potvrda je odgovornosti prema najvećem diplomatskom uspjehu njegove administracije

Promjena narativa

Ovakva dijaspora sposobna je promijeniti mnogo toga, pa čak i stereotipni politički narativ. Hajde da kažemo i kako je ustaljena politička mantra da je Dejton donio mir u Bosnu samo donekle potpuna. Dejton je uklonio opsadu Sarajeva, donio slobodu kretanja i ekonomije i još mnogo dobro.

Opet se zapjevalo i za pojas zadjenulo, proradile su grmečke koride i drinski teferiči, ali se politički rat nastavio svim raspoloživim sredstvima.

Tronacionalna Bosna, dok su građani pobjegli u mišiju rupu, razbucana je k’o šifonske gaće, a demokratija nije samo raspisivanje izbora. Otuda su važna ovakva pametna okupljanja, poput ove gala večere u Vašingtonu.

Ovo je, dakle, trijumf sposobne bosanske dijaspore, koja se oslobađa egzistencijalne stege i krize novog identiteta u egzilu i krupnim koracima gazi naprijed. Nije, naravno, jedino bosanska dijaspora poznata po tome. Zna se i da nikome nikad nije uspjelo da eliminira dijasporu. Ali, zato je dijaspori uspijevalo da eliminira domaću političku bagru koja običan i pošteni svijet šalje u egzil pretvarajući ga u prognanike. Kao što su to učinili od nas 1992. godine i kasnije. Izgleda i da je vrijeme za argumentirano svođenje računa.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.