viber share whatsapp twitter facebook

KOLUMNA Mjesto koje je pored Banje Luke i Glamoča imalo veliku ulogu u mom životu (I)

Naš kraljevski grad Ključ

Među gradovima koji su u mom životu igrali određenu ulogu, posebno u ranim godinama kada se formirao moj pogled na svijet i karakter, kada sam stjecao osnovne pojmove i razumijevanja o ljudima i ljudskim odnosima, osim Glamoča i moga rodnog grada Banje Luke, ubraja se i Ključ, mjesto odakle potječe moj otac i cijelo krilo Filipovića koji su živjeli u odžacima Sredice i Rastoka. Nakon autrougarske okupacije BiH i pogotovo nakon nastajanja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca naselili su usku ključku dolinu.  

Dodir stijena

Tada je u Ključu živjelo više od 86 porodica Filipovića, što je mnogo više nego što ih je u nekom drugom gradu živjelo. Sam Ključ podrazumijeva prije svega stari srednjovjekovni grad izvanredne arhitektonske građe, s dva dijela.

Jedan je na zaravni na lijevoj obali Sane, na vrhu stijene na kojoj su izgrađene odbrambene kule i zidine. One opasuju zaravan koja je činila unutrašnje dvorište u gradu naspram tog centralnog masiva odnosno grada s kulama i odbrambenim zidinama. Na stijeni se nalazi posebna građevina, kula odbrambenog karaktera nazvana Lubica, koja je, vjerovatno, ime dobila po nekoj od kćerki tamošnjih knezova Hrvatinića, čije je to područje bilo. 

()
Ključ: Stari srednjovjekovni grad izvanredne arhitektonske građe (Foto: opcina-kljuc.ba)

Nekih stotinu metara ispod nalazio se gradić gdje su živjeli ljudi koji su se bavili različitim zanatima, trgovinom ili drugim vrstama zanimanja i koji su, vjerovatno, svojim uslugama snabdijevali grad i njegovu posadu te održavali život kakav se vodio u tim vremenima.

Na desnoj, pak, strani rijeke Sane nalazi se također kamena gromada nazvana Kamen, tako da se s jedne strane zidine grada i stijene ove gromade visoko iznad rijeke gotovo i dodiruju, jer je korito rijeke Sane usko i čini klanac nazvan Sklop kroz koji je Sana probila korito i otjecala niz tzv. Zgonsko polje prema Sanskom Mostu.

Sama uska, mala dolina u kojoj je danas smješten grad Ključ, bila je glavna jer u vrh te doline u današnjoj mahali Hanlovići izvire rječica Ižnjica koja teče dolinom Ključa.

Zbog činjenica da je klanac Sklop bio veoma uzak, a Ižnjica znala u kišnim vremenima narasti i plaviti dolinu, zbog čega je ona bila darovita, u samoj današnjoj ključkoj dolini nije došlo do gradnje bilo kakvog naselja.

Austrija je nakon osvajanja BiH, nastojeći učiniti dostupnim veoma bogate šumske revire ključkih planina Šiše, Grmeča i Dimitora, odnosno rejona Jasenovi potoci, Srnetica i drugi, odlučila da miniranjem proširi klanac i omogući otjecanje voda rijeke Sane, a time i rječice Ižnjice, čiji je tok regulirala tako da je došlo do isušivanja same ključke malene i uske doline.

Džamije i crkve

Prve građevine koje je Austrija podigla kao što su konak (sjedište vlasti), zatim zatvor, porezna uprava, škola itd., kako je poznato, građene su na temeljima osiguranim hrastovim šipovima. Na toj isušenoj dolini počeo je rasti današnji grad Ključ.

Tako su nastale mahale na desnoj obali Mehmedagići, a na lijevoj Palež, Šarića Brdo, Čurčići, Luke, Rejzovići, Hanlovići, dok su ispod starog grada nastale mahale Hajribašča, Bebići, Šehići, Kurbalići i gradske mahale u samoj kotlini duž ceste koja vodi iz Petrovca, Sanice i Sanskog Mosta kroz Ključ i Varcar-Vakuf odnosno Mrkonjić-Grad.

U tom gradiću razlikovale su se tri zone, od kojih je prva odmah po ulasku u Ključ, kad se prijeđe ćuprija na Sani. To je zona zanatlijskih radnji, među kojima su dominirale kovačnice porodice Mistrić. Mistrići su posjedovali desetak kovačnica i bili neka vrsta ekspoziture poznatih varcarskih kovača.

Tu su se nalazile i druge zanatske, ali i trgovačke radnje, zatim hanovi i poznati hotel „Antića“, a od tog hotela nadalje nalazila se zona javnih ustanova, škola, kao i dviju džamija i pravoslavne i katoličke crkve.

Jedna džamija nazvana Nova džamija nalazila se u mahali Čurčići dok se stara džamija s velikim mezarjem nalazila na putu za mahalu Kurbalići. Pravoslavna crkva je bila u centru grada, odmah do tzv. konaka, odnosno sjedišta kotarske vlasti, dok je katolička crkva bila u paralelnoj ulici koja je išla ispod stare džamije i izlazila na glavnu ulicu i vodila prema izlasku iz grada u pravcu Bosanskog Petrovca.

U ovom gradu, kao što je rečeno, živio je veliki broj Filipovića, a pisac ovog teksta može navesti 82 porodice koje su pred sam Drugi svjetski rat živjele u Ključu. Naravno, za njega su najvažnije njemu najbliže.

To su porodice njegovih amidža Muhamed-bega i Omer-bega, zatim njegove tetke Hate i amidžića njegovog oca Husein-bega, Mustaj-bega i Ali-bega. Od njih se razgranavala cijela obimna loza familije Filipović koja je poticala od prvih Filipovića koji su se iz Sredica doselili u Ključ.