viber share whatsapp twitter facebook

KOLUMNA DIPLOMATSKA POŠTA ADRESA KOSMOS br. 8

Četiri prsta

Dobro jutro... Davno nekad, još dok sam imao Titulu Studenta u zvjerinjaku ili jednoj od glavnih baza podjele Bosne i Hercegovine - Filozofskom fakultetu u Sarajevu, pročitao sam, naučio i nisam zaboravio jednu od misli zabilježenih rukom, srcem i olovkom velikog Platona još tokom 4. godine prije nove ere:

Izjave iz prošlosti

- Vidiš li ona tri čobana?

- Vidim.

- Dok god njih trojica mogu da nadglasaju Sokrata i mene te da prilikom toga odlučuju o važnim pitanjima, ne vjerujem niti ću ikad vjerovati u Demokratiju...

To bi bilo, otprilike, to...

Ako bi neko, iz bilo kojeg razloga, provjeravao memoriju pa mi kao ispit postavio pitanje da citiram ili parafraziram jednu od izjava iz prošlosti, a pri tome me ograničio na dva izbora, koja bi bila ili misao Miodraga Bulatovića iz knjige “Ljudi sa četiri prsta” ili jedna od političkih izjava Bakira Izetbegovića, isprve bih rekao: “Neću da budem Bakir u doniranom filmu, a ni seriji, evo vam odmah Bulatović.”

Parafraziram i dodajem nekoliko svojih misli, jer je samo kod budalastih umjetnika i šarlatana sve njihovo, kod pravih je to nemoguće. Dakle, “Ljudi sa četiri prsta” uz intervenciju u prostoru:

Domovino... nezasita i pohlepna rospijo... Domovino, hajde da svedemo račune, Ti, velika, i osrednji ja. Oslobodi me Tvoje sudbe, Tvojih pseudobalkanskih noći i ruku sa četiri prsta...

Domovino moja jedina, kontroverzno protiv Tebe sam, jer postaješ golema Zelena Jabuka, rasteš i krupnjaš, Domovino voljena moja, južnoslavenska svetico i kurvo...

Borio sam se za Tebe i ponosio imenom Tvojim, a Ti si me odbacila, uzevši one licemjerne neooligarhe i populariste prostodušne... Domovino, Jabuko moja Zelena, izađi mi na megdan junački ili me pusti da izađem iz Tebe, a Ti nastavi da zeleniš i krupnjaš...

Neki dan me pita jedan poznanik: “A koliko Ti plaća onaj tvoj Sandžaklija za note što ih švrljaš subotom?”

Hoću iz inata...

Kažem: “Ovako, Druže, i nemoj da zaboraviš, ništili su me više od 30 godina, kažnjavali kao KOS-ovog sina... Kompromitirali, pravili budalom... Otimao sam se, borio, uzvraćao baš poput Marjana Beneša... Padao i ustajao, a onda sam se umorio, stao u svoj ugao, šuteći na njihovo čuđenje šta mi bi... Pokušavali su uništiti sve u meni, čak su i Boga pokušali ubiti u meni i sada se ibrete kakva zvijer postajem... Naposljetku, nisu me uništili i ponovo sam se vratio u Ring.

Što se tiče plaćanja, godine Gospodnje 1993. usred Beograda na Kalimegdanu pitali jednog doktora nauka šta želi, koliko novca da pređe na pravoslavnu vjeru, a On, meni nekad veoma blizak, rekao: “Da pređem na Vašu Vjeru, nikad neću izdati svoju Religiju, nemate Vi te pare, preskup sam ja za Vas, ali hoću iz inata.”

I još ovo da vam kažem, Josip Broz Tito nekad u prošlom stoljeću napisao je Staljinu pismo:

- Poštovani druže Staljine, uhvatio sam još jednog Vašeg atentatora kojega ste poslali da me ubije, to bi bio sedmi po redu. Nemojte to više raditi, jer ako se to ponovno desi, ja ću na Vas poslati samo jednog svog... Ako to uradim, neće biti potrebe da šaljem drugog...

I tako dalje...