viber share whatsapp twitter facebook

KOLUMNA Profesor Filozofskog fakulteta piše za "Avaz"

Politike nade

Najava nove balkanske političke krize u vezi sa srbijanskom inicijativom o razgraničenju s Kosovom otvara nekoliko važnih pitanja uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini. Na prvom mjestu je svakako odgovornost dosadašnje bošnjačke politike, prije svega Bakira Izetbegovića, za slabljenje bosanskohercegovačke pozicije u Briselu, Bonu, Parizu, Vašingtonu, Londonu i drugim političkim centrima na Zapadu.  

Demografska katastrofa

Vežući sudbinu zemlje za Erdoanov režim, Izetbegović ju je osudio na međunarodnu izolaciju, a Bošnjake je odveo u evropski geto. Zato BiH danas nema onu podršku na Zapadu koju je imala neposredno poslije rata, u istoj onoj mjeri u kojoj Izetbegović i Stranka demokratske akcije nemaju viziju bosanskohercegovačke i bošnjačke evropske budućnosti.

Drugo pitanje koje se nameće u situaciji nasilnog vezivanja srbijansko-kosovskih odnosa s našom zemljom je ono u vezi s političkim snagama koje mogu riješiti unutrašnje krize u zemlji, od ustavne preko ekonomske do kulturne i moralne. Svojom dvadesetogodišnjom vladavinom SDA je, skupa s Hrvatskom demokratskom zajednicom i Savezom nezavisnih socijaldemokrata, destruirala zemlju iznutra. Stoga je BiH postala država beznađa i demografske katastrofe, koju su nacionalističke ideologije definirale kao prostor nedovršenog rata.

Jasno je da pregovori između Srbije i Kosova dokazuju poraz srpske nacionalističke, prije svega miloševićevske politike. Ovdašnji nacionalisti morali bi iz tog poraza nešto naučiti. Ponajprije to da svaki oblik nacionalističkog posezanja za tuđom teritorijom vodi direktno u poraz. Ratovi u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu to su pokazali. Otud pitanje teritorijalnog razgraničenja Srbije i Kosova nije ništa drugo do završetak poraza Miloševićevog režima u istoj onoj mjeri u kojoj je dokaz da je Kosovo postalo država, bez obzira na srbijansko nepriznavanje te činjenice.



()

Izazov koji taj poraz stavlja pred BiH je pronalazak formule prema kojoj će BiH prevladati svoju postdejtonsku krizu. Ona se, jasno je, ne može riješiti nacionalizmom. Da je mogla, već bi se riješila u proteklih dvadeset godina. Ali se, zato, može rješavati liberalnim sekularizmom i politikom socijalne pravednosti.  

Dvije su partije na početku kampanje već uobličile takvu politiku. Socijaldemokratska partija ponudila je u svom programu viziju rješenja ekonomske, socijalne i kulturne krize, a Savez za bolju budućnost je naglašenim liberalizmom, sekularizmom i usmjeravanjem bošnjačke politike ka Zapadu u bošnjačkom političkom polju otvorio prostor optimizma i nade. Te bi dvije partije mogle činiti okosnicu vlasti u Federaciji nakon izbora, baš zbog svojih programskih politika.


Svojom dvadesetogodišnjom vladavinom SDA je skupa s HDZ-om i SNSD-om destruirala zemlju iznutra 

Ne treba posebno naglašavati koliko je dragocjena SBB-ova najava čvrstog zaokreta ka Evropi nakon Izetbegovićevog vezivanja sudbine zemlje i Bošnjaka za Erdoanov režim. Takva politika vratit će povjerenje Zapada u bošnjački politički faktor i osigurati podršku za teritorijalni integritet i prosperitet zemlje.

Sekularne vrijednosti 

Isto se to može reći i za SDP-ovu prozapadnu i proevropsku politiku. Dodirna programska tačka te dvije partije je i insistiranje na sekularnim društvenim vrijednostima nakon SDA-ove snažne klerikalizacije društvenog polja, a pogotovo univerzitetskog prostora i nametanja klerikalnih normi akademskoj zajednici. Nisu samo to dodirne tačke te dvije političke partije, već i čitav niz drugih. 

One pokazuju da se nakon narednih izbora može stvoriti snažna proevropska koalicija, koja će u uvjetima moguće regionalne političke krize i zahtjeva za teritorijalnom disolucijom zemlje, znati pronaći adekvatan odgovor. Baš ono što SDA nije ni znala, a ni mogla sa svojim lažnim patriotizmom i patuljastim nacionalizmom, osuđujući Bošnjake da na međunarodnom planu plaćaju ogromnu cijenu za Erdoanove i Izetbegovićeve političke promašaje i očigledno sljepilo. 


Povratak nade u dugoročnu stabilnost i sigurnost

One političke snage koje Bošnjake vraćaju Zapadu, a BiH sa liberalnih i lijevih političkih pozicija usmjeravaju ka postapokaliptičnom međeutničkom skladu otvaraju prostor za povratka nade u dugoročnu stabilnost i sigurnost.