KOLUMNA Moji privatni razgovori s Alijom Izetbegovićem (VII)

Kako je s Karadžićem, Krajišnikom i Koljevićem bio postignut sporazum da se sačuvamo od rata

Među našom i srpskom delegacijom bile dogovorene garancije teritorijalnog integriteta BiH, jedinstvena vojna oblast, bez operacija drugih vojnih jedinica

Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ
26.01.2019 14:31

Na posljednjem skupu u našoj delegaciji bili smo Alija Izetbegović, Adil Zulfikarpašić i ja, Muhamed Filipović, a u srpskoj Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Nikola Koljević. Tada je izložen rezultat do kojeg smo došli.

Trebalo verificirati kod međunarodnih institucija

Prvi je Alija Izetbegović izjavio da smatra sporazum kvalitetnim i dobrim i da se može čak odmah ići s njim u javnost. Bio sam malo skeptičan i mislio da bi stavka u sporazumu u kojoj se govori o saveznoj državi trebalo da glasi - savez država. Međutim, ostali su smatrali da to nije bitno u tom momentu. Odlučeno je da Zulfikarpašić i Koljević sljedećih dana objave javnosti da smo postigli sporazum i da se njegovi detalji trebaju razrađivati.

Taj sporazum prvo je garantirao teritorijalni integritet BiH i njena sva prava koja proizlaze iz njenog statusa kakav je imala u Federativnoj Jugoslaviji. Drugo, garantirao je da će Bosna i Hercegovina biti jedinstvena vojna oblast u kojoj će služiti samo ljudi rođeni u BiH i da će uvijek komandant te vojne oblasti biti general koji je musliman. Treće, predlagao je da prvi predsjednik te novoformirane države bude Alija Izetbegović, a četvrto da nikakve operacije bilo kakvih vojnih jedinica koje nisu bosanske ne mogu i neće biti tolerirane. Najzad, taj sporazum trebao je da se verificira kod određenih međunarodnih institucija.

  • Karadžić, Krajišnik i Koljević: Nikad nisam saznao ko je zapravo poslao telegram kojim se odbacuje svaki sporazum sa Srbima
    Karadžić, Krajišnik i Koljević: Nikad nisam saznao ko je zapravo poslao telegram kojim se odbacuje svaki sporazum sa Srbima

Smatrao sam da je taj sporazum dosta dobar da se sačuvamo od rata, jer sam znao da ćemo, ako alternativa bude ili rat ili naš izlazak iz Federacije, doživjeti velike tegobe. Odnosno, da ćemo kao zemlja koja nema međunarodno uporište, nema vojske, naoružanja, institucija,  koja nema snažne i moćne prijatelje kao što Srbi imaju u Rusima, a Hrvati u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Španiji, Austriji, i ostalim katoličkim zemljama. Dakle, mi koji smo, maltene, bez igdje ičega, treba da stisnemo zube i pretrpimo određeno vrijeme kako bismo sačuvali jedinstvenu državu, a narod od stradanja da onda i kažemo svoje mišljenje vrlo jednostavno onako kao što se kasnije desilo s Crnom Gorom.

Šansa je ispuštena, jer je tako odlučila SDA

Nažalost, šansa je ispuštena time što je SDA odbila na kraju taj sporazum.

Interesantno je da Alija Izetbegović meni nikad nije htio reći, a više puta sam ga pitao ko je zapravo poslao telegram kojim se odbacuje svaki sporazum sa Srbima. Uvijek je odgovarao: „Ja ne znam, Boga mi, ko je to uradio, eto to se desilo, šta možemo.“

Od svih razgovora između mene i Alije Izetbegovića koji bi mogli biti u izvjesnom smislu od interesa za javnost jeste i onaj kad je došao iznenada na mirovne pregovore u Ženevu, gdje sam ga upitao zašto je on došao tu, a on mi je odgovorio da su ga pozvali tadašnji specijalni izaslanici Dejvid Oven (David Owen) i Sajrus Vens (Cyrus Vance).

Tada sam mu rekao: „Pa, Alija dragi, ko su oni da tebe zovu, ti si predsjednik države, ti si državnik, a oni su činovnici. Oni nemaju kapacitet i nemaju prava da tebe pozivaju, čudim se da si pristao na to, zašto oni ne dođu tebi, nego dolaze kada je njima potrebno u Sarajevo. Oni vrlo dobro znaju da je naša zemlja u ratu i zašto te izmještaju, ti si čovjek koji treba da vodi poslove svoje zemlje i svoga naroda. A, ako im ti trebaš, oni mogu doći u Sarajevo, oni imaju avione, sigurnost, njima se ne može desiti ono što se tebi desilo kad si išao u Portugal.“

I mislio sam da je neka lopovija u pitanju

Podsjetio sam Aliju i na to kako mi je tada u salonu hotela u kojem smo odsjeli odgovorio: „Oni su me pozvali i predložili mi da razgovaram separatno s Bobanom i da time pojačam svoju poziciju prema Karadžiću, pa će mi onda lakše biti s njim pregovarati.“ Na to sam ja rekao: „Alija, i mislio sam da je neka lopovija u pitanju. Ma ne možeš ti pristati da razgovaraš s Bobanom, Boban je čovjek koji se digao protiv naše države, koji stvara državu u državi, koji bi zapravo trebao da bude na sudu, ali koji, ako se pokajao i ako želi da reterira, treba da dođe u Sarajevo i da u okviru institucija naše države vas dvojica rješavate te probleme, a ne da ti praviš njemu ustupke i pregovaraš s njim kao da je on tebi ravnopravna strana. Ti time praviš sebi od Bobana partnera. Naša pozicija pada u tom smislu i zbog toga. Da sam na tvom mjestu, ja to ne bih prihvatio.“

On je meni nakon toga rekao da je, nažalost, prihvatio te da želi da sutra poslije podne idem s njim u Zagreb kod Tuđmana, gdje imaju zakazan prvi razgovor.

Alija Izetbegović meni nikad nije htio reći, a više puta sam ga pitao ko je zapravo poslao telegram kojim se odbacuje svaki sporazum sa Srbima. Uvijek je odgovarao: „Ja ne znam, Boga mi, ko je to uradio, eto to se desilo, šta možemo“

Protivio sam se da Alija Izetbegović razgovara s Bobanom, kako su ga na to nagovorili Oven i Vens, da bi tobože ojačao poziciju pred Karadžićem, ali on je već to bio prihvatio i pozvao me da idemo na razgovor kod Tuđmana

NA VRH