Potpuno je više nevažno o kakvom se danu ili događaju radi, ono što je vijeke vijekova na ovim prostorima ostalo konstantno jeste – mržnja. Dakle, svaki put kada bi se nešto važno obilježavalo negdje, kada bi se negdje nešto dešavalo – bilo dobro ili loše, iz septičkih jama izroni razni polusvijet koji bi da to komentira sa svojim trulim zadahom.
Idealna prilika ovim zombijima tako se ukaže svakog 11. jula. Od Šešelja, preko Vladimira Đukanovića u Srbiji, do Mladena Grujičića i raznih grujičića u BiH, ne zna se čiji smrad više kontaminira prostor normalnih ljudi.
So na ranu žrtvama
Ono što je svakom normalnom čovjeku neshvatljivo, njima je prosto i jednostavno. Normalan čovjek ne može shvatiti kako se genocid u Srebrenici uopće može negirati. Onaj malo prostiji mozak to vrlo lako shvati iz prostog razloga što je ograničen. Ali, nije više stvar u tome što je neko ograničen ili glup, jer ga to abolira svake odgovornosti, stvar je u tome što takvi ne šute, već na sva usta mlate podle nebuloze koje su kao so na ranu žrtvama. I to je konstanta.
Takve komentare imamo iz Srbije kada je u pitanju Srebrenica, iz Hrvatske kada je u pitanju Jasenovac i sve ukrug. Zanimljivo da se takvi komentari zadojeni mržnjom ne čuju samo na dan obilježavanja tužnih godišnjica zločina. Komentari mržnje tu su i kad reprezentacija BiH, Hrvatske ili Srbije napravi uspjeh ili neuspjeh, kada se gase fabrike (ključna riječ „Aluminij“)... bilo šta. Naći će se razlog da se jave gnjide.
O mržnji, doduše u Bosni, pisao je nobelovac Ivo Andrić. U svom „Pismu iz 1920.“ on secira kako i zašto ona nastaje i kako se ponaša. Iako Andrić govori u kontekstu Bosne, jasno je da misli na cijeli prostor koji čine nekadašnje jugoslavenske republike.
- I po čudnom kontrastu, koji, ustvari, nije tako ni čudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vjere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nježnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osjećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žeđi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neprozirnim dubinama oluje mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrijevaju i čekaju svoj čas. Između vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao između vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počivaju – napisao je Maks Levenfeld u svom pismu naratoru Andrićeve pripovijetke.
Savršen opis.
Koliko je ima, a koliko je besmislena
No, nije Andrić jedini koji se bavio mržnjom na ovim prostorima. Jedan drugi Jugoslaven, također genijalac samo u drugom fahu, u jednoj rečenici objasnio je koliko mržnje ima na ovim prostorima, ali isto tako koliko je ona besmislena.
- Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi osvjetljavati gradove i gradove.
Rečenica je to velikog Nikole Tesle. Izgovorio ju je, kako se prenosi, Hrvatima i Srbima početkom Drugog svjetskog rata.
Riječ sedmice
Mržnja je ljudski osjećaj jake antipatije. Temelji se na svojstvu intenzivnih negativnih osjećaja, i općenito se smatra da je mržnja najjači oblik odbojnosti, prijezira i nenaklonosti.
