KOLUMNE

Puls sedmice: Fašisti ne vide Nur

Nur (na arapskom svjetlost) našla se na udaru jer je trčala pod hidžabom. I eto fašista, rasista, šovinista

Piše: Dženana Burek
26.10.2019 17:02

Dženana Burek

Foto: Avaz

Svi koji mrze, ubijaju, čine zlo i naopako pod krinkom bilo koje vjere, bestidno lažu.

Šta sve ljudi rade pod krinkom dobra i „viših razloga“, stoljećima su stare priče. Od sitnih prijestupa, izazvanih niskim pobudama, do ratova, zvjerstava, ubistava, zločina, genocida...

Tako sada zbog fašizma, šovinizma, rasizma... pate milioni nevinih, od Evrope, preko Bliskog istoka, do Australije.

Svjetski mediji objavili su jučer priču o tinejdžerki Nur Aleksandriji Abukaram (Noor Alexandria), koja je doživjela poniženje kada je tokom utrke u Ohaju bila diskvalificirana, iako je istrčala svoje najbrže vrijeme.

Što nekome smeta djevojčurak

Nur (na arapskom svjetlost) nosila je hidžab i on je razlog njene diskvalifikacije. Ostvarila je svoje najbolje vrijeme, ali kada se utrka završila, šesnaestogodišnjakinja na velikom semaforu nije vidjela svoje ime.

Kada je upitala organizatore utrke zbog čega se to desilo, oni su joj odgovorili da je nosila hidžab i time narušila pravila. Organizatori su izjavili da je tinejdžerka trebala imati potpisanu dozvolu...

- Moj hidžab je dio mene. Ako bi mi rekli da trčim bez hidžaba, to bi bilo kao da mi kažu da ne trčim uopće – kazala je Nur.

Što nekome smeta djevojčurak koji trči s hidžabom? Što uopće nekome smeta što je neko pokrio glavu - hidžabom, maramom, kapom? Dok god nekome drugom ne čini zlo i ne ometa život, rad, pa, ako hoćete, i utrku? 

Razni su razlozi, porivi i ciljevi. Od neznanja, straha od drugačijeg, nevaspitanja, lične nesigurnosti, do ozbiljnih projekata zvanih antiislamizam, antisemitizam, anti sve što nisam ja, moćan u svom mikrosvijetu. Ali i u svijetu moćnih.  

Antiislamska revolucija, pod krinkom odbrane od „opasnosti širenja Šerijata i džihada“, u svijetu je prvo tinjala, pa je počela jačati, a sada je možda i na svom vrhuncu.

Karikature poslanika Muhammeda, a. s., objavljene u francuskom satiričnom časopisu „Charlie Hebdo“, nakon kojih je izvršen stravičan napad na redakciju u kojoj je usred Pariza ubijeno 12 ljudi, izazvale su val nasilja i terorističkih napada u kojima se više ne zna ni ko je napadao, niti u čije ime su vršeni. Odnosno, zna se, ali je upitno da li je istina ono što javnost zna.

Masovnu histeriju provode ozbiljni centri moći

Kreću naleti kamionima, masovne pucnjave, aktiviranje bombi... Pa vijesti u kojima se saopćava da je odgovornost za napade preuzeo Neko. A na društvenim mrežama već je postala općeprihvaćena sprdnja nakon napada (kada je većina komentara neukusna i potpuno besmislena): „Sad će opet reći da je neki musliman, islamski fanatik.“

Iako se ti zločinci pozivaju na vjeru i vjerske motive, nema vjere ni učenja koje zagovara ubistvo i mržnju. „Ne ubij“, zapovijed je iz Biblije, „Ko god ubije jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet“, zapisano je u Kur'anu.

Kako smo od djevojčice koja trči s hidžabom došli do ubistava, pokolja, svjetske politike i elaboracije vjere? Tako, jer je to to. Mržnja kreće od neznanja i usađenog zla u kući, a ovu masovnu histeriju provode ozbiljni centri moći.  

Buda

“Nikad se mržnja ne uklanja mržnjom. Samo blagost briše svaku mržnju. To je zakon vječan i nepromjenjiv”

NA VRH