KOLUMNE

Puls sedmice: Hodajući mrtvaci, država na aparatima

Raspad sistema u kojem samo automatizam sprečava totalni kolaps, ali i bilo kakav napredak

Piše: Dženana Burek
02.11.2019 17:19

Čovjek koji je ušao u anale, ne samo naše domaće, bosanskohercegovačke politike već, vjerovatno, i šire (balkanske, evropske, svjetske), naravno ne po dobru, ovih dana uputio je poziv za još besmislenu sjednicu.  

Denis Zvizdić, čovjek koji istovremeno obnaša dužnost šefa izvršne i zakonodavne vlasti, tako je, sada u ulozi ovog drugog, sazvao za utorak, 5. novembar, sjednicu Kolegija Predstavničkog doma PSBiH.

Ko se još sjeća rezultata

Na sjednici je, između ostalog, predviđeno određivanje nadležne komisije za razmatranje izvještaja o provođenju općih izbora 2018. godine.  

Čekajte, polako, da pokušamo razlučiti. Dakle, Kolegij bi „određivanje nadležne komisije za razmatranje izvještaja“. Komisija, koje još nema, trebala bi pročitati izvještaj i dati mišljenje o njemu te eventualno predložiti parlamentarcima njegovo prihvatanje. Izvještaj o izborima koje smo svi više zaboravili i čije rezultate nikad nisu ni implementirali. Ako se više iko i njih sjeća.

Ali teško je zaboraviti bolnu cifru koju izdvajamo za izbore koje teško, mučno i provodimo - 8,5 miliona maraka. Naravno, svaka marka je iz džepova građana. Vlasti nema na državnom nivou, federalnom nivou i ponekom kantonalnom nivou. I naravno da će ta sjednice propasti. Kao i svaka do sada koja je zakazana. Jer, jednostavno, nema dogovora trojice kolovođa.

Istovremeno, raspad sistema. Država funkcionira na aparatima, odnosno kakav-takav sistem, automatizam sprečava kolaps, ali isto tako i napredak.

Svi naši problemi

Za to vrijeme:

- Niko ne zna koliko je migranata u državi. O tome jesu li to uopće migranti, da i ne govorimo. Jasaju po tuzlanskim sokacima, krajiškim šumama i sarajevskim trgovima, mrtve ih nalaze po zabitima...

- Zdravstveni radnici već mjesecima štrajkuju. Plaće su problem. Mjesecima bolesnim građanima daju škrtu uslugu ne bi li se sarajevske vlasti trznule i riješile problem.

- S druge strane, dijalizni bolesnici izlaze pred klinike i isključuju se s aparata, prijeteći da će se ubiti tako ako im se ne onemogući normalno liječenje.

- Rudari su svakodnevni problem. Male plaće, rizik veliki. Uvjeti katastrofa. Bolje reći, uvjeta nema.

- Borci s pravom vječito nezadovoljni. Žele registar, dobiju registar. Ali s imenima zločinaca, stavljenih rame uz rame s herojima odbrane. I ponovo prijete otvaranjem kampova pred Vladom FBiH. Niko se nije ni okrenuo na tu prijetnju.

I niko se ne okreće više ni na šta. Neformiranje vlasti više nikome nije vijest. Oguglali ljudi na sve, hodamo okolo kao živi mrtvaci u onoj popularnoj seriji „Walking Dead“. Hodamo ili stojimo u redovima pred stranim ambasadama.

I nikoga nije uznemirio niti poremetio strašni podatak UN-a da smo ostali bez skoro trećine stanovnika, da nam prijeti da u narednih ne znam koliko godina ode još trećina. I to je proces koji se dešava. Dok ja ovo pišem, dok vi ovo čitate. 

Komentari

NA VRH