„I ne recite za one koji su na Allahovom putu izginuli da su mrtvi. Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svojega“, kur'anski je ajet koji je godinama odzvanjao Bosnom i Hercegovinom u teškim, ali ponositim vremenima odbrane od agresija.
Desetine i desetine najboljih ove zemlje položile su živote za nju. Iza njih su ostala djeca koja ih znaju samo kroz priče i rijetke fotografije, supruge i majke čiju bol niko i nikad ne može dovoljno pojmiti i opisati.
Potomci šehida ostavljeni su na nemilost državi za koju su njihovi roditelji dali najvrednije što se moglo dati – život!
Ko se danas i kako sjeća šehida?
U izbornoj godini političko se pamćenje probudi i mediji zatrpaju srceparajućim izjavama koje su motivirane samo kojim glasom više.
Živimo u državi koja neće da se brine ni o živima, bilo da su u BiH ili „bratskoj“ Turskoj, naprimjer, a da o mrtvima ne govorimo.
Posvemašnje devalviranje odbrane nije zaobišlo ni šehide, a ni one koji su ostali iza njih.
Danas je Dan šehida. Bošnjaci se sjećaju i odaju počast svojim najboljima. I škrguću zubima na vazda gladnu vlast kojoj ništa nije sveto.
Za više od dvije decenije vlasti SDA je uspjela proizvesti i svoje kadrove koji su krali na šehidskim nišanima te napravila državu koja čak ni takvima ne može, neće, ne smije... uraditi ništa!
Šehidi su položili svoje živote za ovu zemlju. Da li to znaju, razumiju i cijene svi oni koji glasaju za ovu i ovakvu poganu SDA vlast?
