Put Srebrenice, dug oko 100 kilometara, jutros su krenuli učesnici ovogodišnjeg 14. „Marša mira“, organiziranog u znak sjećanja na više od 8.000 žrtava genocida koji su u julu 1995. pobijeni na istom putu krećući se iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji Sapne.
Učesnici marša mahom su osobe koje su preživjele masakr na julskom „putu spasa“ prije 23 godine, njihovi potomci, ali i mnogi drugi građani BiH, Evrope i svijeta koji na ovaj način žele iskazati pijetet prema žrtvama genocida i tako pokazati da sjećanje na njih, bez obzira na sve pokušaje omalovažavanja i negiranja činjenice da se genocid dogodio, ne prestaje živjeti.
Pješačiti tri dana od Nezuka do Potočara nije nimalo lako. Oni koji su krenuli na ovaj put, krenuli su odlučni da podnesu sav teret da bi bar u tragovima osjetili kako je bilo onima koji su istim tim putem gladni, ranjeni i izubijani pokušali izbjeći metku i nožu krvnika regrutiranih u jedinicama vojske i policije Republike Srpske. Stoga svaki od učesnika zaslužuje iskreno poštovanje.
Na „Marš mira“, prema izjavama organizatora, ove godine kreće oko 6.000 osoba. Među njima su ljudi raznih nacionalnosti, vjernici, agnostici, ljekari, inžinjeri, profesori domaćih i svjetskih univerziteta, vrijedni radnici, seljaci i građani, siromasi i bogati, ali svi pod bajrakom sjećanja na žrtve Srebrenice.
Pečat je to na priznanje genocida, jednako snažan kao i onaj na haškim i svim drugim sudskim presudama i izbrisati ga ne može nikakva politika niti političar, pa makar se odazivao na ime Milorad Dodik.
„Marš mira“ odavno je nazvan srebreničkim hodočašćem. Oni koji su samo jednom propješačili zacrtanu trasu, teško da su ikad više propustili 8. juli, dan kada kolona učesnika iz Nezuka krene prema Potočarima. Tako je to i ove godine.
Hvala svima koji se sjećaju žrtava genocida!
