U političkoj teoriji, a posebno u praksi, politički se poraz definira kao jasni gubitak u utrci s konkurentima. Nije to, znači, gubitak bitke nakon koje se predaje (partijska) vojska. To znači da ni pobjeda ne može biti samo nominalna.
Čak i kad bi se svi glasovi precizno izbrojali, da ne govorimo o izbornim krađama, važnije su ideje i još više programi oko kojih se demokratski okuplja većina.
Jednostavno, stvarni rezultat ogleda se u mogućnosti da se brzo formira vlada i izbjegne bezvlašće. I da se realiziraju oni programi od kojih bi koristi imali svi, a ne samo notorni vlastodršci.
To posebno važi za Bosnu i Hercegovinu, gdje postoje prioriteti, a to su obračun s korupcijom i detroniziranje svih onih na čelu beskrupuloznog interesnog kartela, koji je osiromašio zemlju i spustio je na samo dno Evrope.
Stoga nema proste postizborne matematike, pa ni u Bosni ne treba izmišljati toplu vodu.
Zato bi ujedinjeni ili zajedno za BiH mogao biti slogan nove bh. koalicije u nastajanju. Imajući, naravno, na umu da zemlju iz sadašnje besperspektivnosti njenog stanovništva neće izbaviti parole, već nova akcija.
Svakako, ne više Stranka demokratske akcije, jer oni su poraženi “pobjednici” zbog svih šansi koje u protekle 23 godine nisu iskoristili.
Ta je stranka svoj posao odradila i pripada joj mjesto u historiji, jer je devedesetih godina prošlog stoljeća povela zemlju u osamostaljenje razbijajući i koncept jednopartijskog jednoumlja. Pravo je čudo, međutim, kako su se više od dvije decenije na vlasti, koju su pretvorili u kartel vlastitih interesa, umnogome pretvorili u suštu suprotnost svojih povijesnih ideala.
Vrijeme je da porade na svojoj bosanskoj legaciji, a ne da samo misle na masne i slatke, lokalne čaršijske šićare. Ako doista vjeruju u evropsku viziju BiH, onda im opozicija neće biti politička trauma.
Na SDA je sada ta odgovornost da na bilo koji način ne ometa formiranje programske koalicije zasnovane na interesima svih koji žele evropsku BiH, a ne, uz sav dužni respekt, orijentalnu ili feudalnu Bosnu.
Ovih prvih, autohtonih Evropejaca, bez obzira na vjeru i naciju, prema svemu sudeći, doista je dvije trećine – 75 posto bh. građana. To su najbolje brojke koje govore o stvarnom bosanskom, pa i patriotskom raspoloženju.
