U Bosni i Hercegovini život je jeftiniji nego igdje na svijetu. I samo ovdje u vodu pada ona starinska da se sve može kupiti osim zdravlja.
Zato bogati ovdje mogu živjeti i preživjeti, a ostali su prepušteni dobroj (ili uglavnom lošoj) volji lokalnih moćnika, kabadahija, šerifa, ministara, njihovih familija, supruga.
Bugojno se još trese od straha nakon što su od meningokokne sepse oboljele dvije bebe. U jednom selu u posljednje su tri godine od kobne bolesti umrle tri bebe. Neke od njih nisu dočekale ni da stignu do najbliže bolnice u Travniku. Ostali su ucviljeni roditelji, rodbina, komšije.
Za bebe, ali i odrasle koji se mogu zaraziti, vakcina nema. Ima ih u Srbiji, gdje su obavezne, ima ih u Hrvatskoj, gdje je u toku proces uvođenja u kalendare cijepljenja. Kod nas, gdje godišnje, kažu dobro upućeni izvori, bude izgubljeno najmanje deset života zbog ovog oboljenja, vakcina nema.
Zavodi nisu zainteresirani za nabavku, dobavljačima se ne isplati nabavljati kad interesa nema, svi brinu svoju brigu i razmišljaju o profitu, a nama djeca umiru.
U apotekama vakcinaa košta nešto više od 120 KM, što je za mnoge porodice nezamisliva svota. Pa i kad je riječ o vakcini!
Slična je situacija i s cjepivom protiv sezonske gripe. Nikad ih manje nije nabavljeno i iz kantonalnih zdravstvenih zavoda saopćavaju da su doze uglavnom potrošene. Tek smo u januaru, čeka nas kraj zime, pa početak proljeća i ne treba biti epidemiolog pa pretpostaviti da nas novi val gripe možda tek očekuje.
No, vakcina nema. Iz Domova zdravlja Kantona Sarajevo iznenađeno poručuju da će za iduću godinu morati nabaviti više doza. Ovogodišnji ih je odziv iznenadio. U RS vakcine više nema ni za lijeka... Posljednje doze troše se još i u Tuzli, Zenici, Mostaru...
Zato je ovdje život jeftin. Skupo plaćamo greške onih koji su skupo plaćeni da budu u službi građana!
