Diplomatskim predstavnicima naše zemlje, uz čast izuzecima, godinama je bilo najvažnije pitanje hoće li od pozicije ambasadora što više hajrovati i koliko neka diplomatska destinacija omogućava više plaće i privilegije. Jer, i među ambasadorskim foteljama i džepovima, u ovisnosti o tome u kojem su kraju svijeta, ima razlike.
Da su uglavnom prva javljanja u zemlju i pisma koja stižu u Predsjedništvo BiH ili Ministarstvo vanjskih poslova s dalekih destinacija od naših ambasadora kada preuzmu funkcije, ona koja se tiču njihovih interesa, pokazali su i nedavno imenovani novi ambasadori koje su u svijet poslali članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović.
Oni koji su se već smjestili u udobnost novih stanova i rezidencija po evropskim metropolama, već su pitali kako će im biti obračunavani koeficijenti i hoće li biti usklađeni sa standardom u zemljama prijema.
Iako imaju sve privilegije i plaće između 5.000 i 7.500 KM, a uz to topli obrok i sve plaćene troškove, od smještaja do prijevoza, kao i do školovanja djece, te novac za čašćenje gostiju, našim ambasadorima uvijek je malo.
S druge strane, još nikad nismo čuli da je naša diplomatija uspjela animirati nekog investitora da ulaže u BiH i njihovi rezultati, kada je ekonomska diplomatija u pitanju, a koja bi im trebala biti prioritet, ravni su nuli.
Nažalost, to je i zbog toga što za ambasadore i konzule Predsjedništvo BiH šalje mahom stranački podobne, a ne sposobne ljude. I diplomatija je odavno postala debela hladovina rezervirana za uhljebljivanje i zbrinjavanje stranačkih kadrova i članova porodica i prijatelja onih koji ih postavljaju. I pritom, oni uglavnom za diplomatiju nemaju potrebno znanje, ali zato tamo itekako steknu imanje.
