Dajte nam besplatnu struju, a zatim ćemo vidjeti kako možemo pomoći i hoćemo li investirati novac u mostarski „Aluminij“, kako firma ne bi završila u stečaju.
Ovako bi se mogli opisati dosadašnji pregovori švicarskog giganta „Glencorea“ s predstavnicima Vlade Federacije BiH. Povuci-potegni, niko ne želi popustiti. Vlada štiti interes elektroprivreda i državnog kapitala, a Švicarci, očekivano, gledaju vlastiti profit.
Iako je cijeli Mostar kao ozebao sunce dočekao vijest da je jedna od najvećih svjetskih kompanija izrazila nadu da spasi „Aluminij“, a time i hiljade radnih mjesta, nada, rekli bismo, već nakon prvog sastanka polako blijedi.
Razlog je jednostavan, jer „Glencore“ je, gle čuda, za spas „Aluminija“ pozvao na formiranje konzorcija od pet firmi, i to onih koje već posluju s ovom kompanijom i najveći su potraživači dugovanja!?
Rekli bi neki - spas u pravi čas, ili je u pitanju nešto sasvim drugo. No, vrijeme će pokazati jesu li se oko „Aluminija“ okupili spasitelji ili lešinari koji bi jeftinijom strujom, čak ispod svake tržišne cijene, na godišnjem nivou napunili džepove stotinama miliona maraka, a zatim dobili zdravi dio firme.
Čudno je, također, sve u vezi s „Glencoreom“. Od prvog dana. Čudno je što u toj firmi rade bivši radnici „Aluminija“, koji su ga i doveli do kolapsa, ali je i čudno kako će uložiti 500 miliona KM u firmu koja je na izdisaju i čiji su akumulirani gubici skoro identični onima koji bi navodno bili uloženi u spas.
A da ne govorimo o dugovima. Oni su se popeli već na 400 miliona KM. Rastu iz dana u dan. I dok dugovi rastu, firma traži strateškog partnera, a vremena je sve manje. Struje imaju još za pet dana. Je li u najavi krah firme ili spas tajkuna, znat će se vrlo brzo.
