Kazaljka na vagi Vrhovnog suda Holandije pokazala je da je za smrt 350 Srebreničana koji su u julu 1995. godine spas od Karadžićevih i Mladićevih zlikovaca potražili u bazi holandskog bataljona u Potočarima država Holandija kriva u omjeru tek nekih 10 procenata.
Po kojem matematičkom šablonu su sudije mjerile krivicu komandanata Karemansa, Frankena, koji su rakijom nazdravljali sa zločincem Mladićem, porodice čije su sinove, muževe i očeve svjesno gurnuli pod njegovu giljotinu, iako su ih bili obavezni zaštititi, teško da će ikad saznati.
Majke Srebrenice jučer su bile u Holandiji i pratile izricanje presude. Činjenica da nisu imale osiguran prijevod izricanja presude, niti bilo kakve druge uvjete, koji bi pokazali respekt holandskog pravosuđa, tačnije države, prema žrtvama Srebrenice, upozorenje je da pravnu satisfakciju za svoje ubijene u ovoj državi ni nakon 24 godine borbe ne mogu dobiti, ali i upozorilo da u toj borbi ne smiju stati.
Naravno, i onih 10 procenata krivice u historiji će ostati zapisano da je Holandija kriva, makar koliko je njene (ne)časne sudije spašavale i svojim odlukama pokušavale relativizirati krivicu za smrt 350 Srebreničana čije su prisustvo u bazi u Potočarima popisivali upravo njihovi vojnici i o tome čak ostavili i pisani trag.
Pravna borba preživjelih žrtava Srebrenice u dokazivanju krivice svih onih koji su ni krive ni dužne u smrt otjerali njihovu djecu, braću, muževe, prijatelje sigurno će biti nastavljena.
Krivica od 10 posto jeste krivica, ali i za onih preostalih 90 procenata krivci se moraju imenovati i nakon toga snositi pravnu i materijalnu, ali i historijsku odgovornost, pa makar traženje pravde trajalo desetljećima.
Jer, oni koji traže pravdu za žrtve Srebrenice odavno su pokazali da ne priznaju procente, već samo imena i prezimena onih koji se iza procenata kriju.
