Emir Spahić - kapiten, hrabro srce, čelični karakter, čovjek koji je nerijetko gladijatorski ginuo na terenu u dresu reprezentacije. Čovjek koji je nosio BiH, koji je napravio izuzetnu karijeru.

Emir Spahić – najkontroverzniji fudbaler s Balkana, kabadahija, svađalica, koji je nerijetko palio ćuške igračima, prepucavao se s novinarima (a i više od toga), pljuvao, udarao, pravio scene na terenu i van njega.

Nemoguće je pronaći tekst o Spahiću još otkad je Blaž Slišković davne 2003. u spisak uvrstio ime do tada nepoznatog 23-godišnjeg defanzivca da je javnost ostala imuna na bilo šta što se tiče ovog igrača. Prvo je većina bila zgrožena pozivanjem nepoznatog igrača, a onda je svojim patriotizmom i borbenošću na terenu stekao status jednog od najvoljenijih.

Ne igra više fudbal. Karijeru je završio 2017., u 37. godini, posljednju utakmicu u dresu BiH odigrao je 13. novembra 2017. protiv Grčke u Zenici (1:1).

No, Spahić je ostao neko ko je obilježio jednu generaciju „Zmajeva“, postao simbol i koji je, kada je otišao, ostavio veliku prazninu. I igrački i duhovno.

Kao igrač je ostavljao srce na terenu, često je bio previše grub i nasilan poput pit bula, ali prgavi Spaha je oduvijek bio mezimac navijača, a to je ostao i nakon što je okačio kopačke o klin.

Nakon informacije da je u petak Spahić teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći kod Gacka, nacija je ostala šokirana. Potresne slike bivšeg kapitena na nosilima, helikopter koji ga prevozi na KCUS u Sarajevu...

Radnik i ratnik, to su, ugrubo, riječi kroz koje se reflektira njegova igračka karijera. Spahić je bio fantastičan i fanatičan igrač. Njegov pristup, koji je mješavina neuništivog pobjedničkog stava i borbe, najpotrebniji mu je sada. Svi se nadaju da će njegov karakter prevagnuti i u ovoj životnoj drami kroz koju prolazi. Da će stisnuti zube i kapitenski izaći iz svega.

Izdrži i ovu bitku, kapitenu, znamo da hoćeš!