Zaluđeni pogrešnom ideologijom, vođeni ličnim interesima i željama, nepromišljenim potezima, lažnim obećanjima, građani BiH put Sirije i Iraka odveli su prije nekoliko godina kompletne porodice.  Neki čak po devetero članova porodice. Odveli su žene, majke, djecu, unučad. Bebe od godinu. Sinove iz školskih klupa.  Kćerke s fakulteta. ''Želimo biti dio Islamske države, kalifata'', glasile se poruke koje su slali najbližima, a u posjedu su sigurnosnih agencija u BiH. 

No, umjesto Islamske države i pravde u koju su vjerovali, dočekali su ih pakao Sirije, prašina i bezvlašće, samovolja, rat, ubistva i silovanja.

Umjesto u ibadetu, u koji su vjerovali, mnogi od njih završili su u zatvorima, a njihove žene i djeca u izbjegličkim kampovima. Zatvorske rešetke i izbjeglički šatori već 18 mjeseci za bh. građane u Siriji su skoro svakodnevica.

Na desetine je i onih koji su završili pod zemljom u državi koja je u ratu deceniju i pod kapom ideologije ISIL-a koja je poražena.

No, šta su kriva njihova djeca? Za loše odluke očeva... Supruge za loše poteze muževa...

U paklu Sirije, stotine kilometara od kuće, djeca iz BiH, ali i ona rođena na sirijskom ratištu nisu kriva nizašta.

Šta je kriva trogodišnja djevojčica koja će kao siroče uskoro biti deportirana iz Sirije u BiH... Ona sada nema nikoga. Ni oca, ni majku, ni braću, ni sestre. Ostala je sama. Preživjela raketni napad, zadobila teške opekotine.

Umjesto sretnog djetinjstva, proganjat će je slike sirijskog pakla u kojem je rođena i ostala bez ikoga, krivicom drugih.