Tresla se gora, rodio se miš. Epilog je to jučerašnjeg sastanka delegacija SDA i HDZ-a u Mostaru, predvođenih liderima Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.
Sastanak danima najavljivan pa otkazivan. Hoće oni, mi nećemo, oni mogu, ali mi ne možemo, i tako se danima javnost zabavljala i čekala.
Sve su oči bile uprte u Mostar i Hercegovinu. I kada su se lideri napokon sastali, lijepog sunčanog dana u Mostaru, dogovorili su se da će opet sjesti i pokušati se dogovoriti.
Približili smo stavove, kaže Čović. U Federaciji sve napreduje, gradi se, poručio je Izetbegović. I tako sve ukrug mjesecima. Bit će ANP, hoćemo u NATO, kriv je Milorad Dodik. Mjeseci prolaze, a mi nemamo vlast. Ni državnu ni federalnu. Nemamo ništa.
Kako stvari stoje, nećemo je imati još zadugo. Stavovi su isti, ako ne i zakovaniji i čvršći. Lideri pred kamerama nasmijani, a u stvarnosti posvađani. Čim se kamere ugase, izjave pršte sa svih strana. HDZ neće u NATO, SDA je kočničar. Čović jedno, Izetbegović drugo.
Narod koji je glasao za nacionalne stranke, sada kao blećak sjedi i čeka. Za to vrijeme nema ni budžeta na državnom nivou, nema ni sjednica Parlamenta BiH. U Federalnom parlamentu kao na modnoj pisti. Traži se modni guru, a zakoni na čekanju. Optužbe pršte na sve strane. Ne zna se ni ko je vlast ni ko je opozicija.
Oni koji su izabrani - ustvari, čast izuzecima - ništa ne rade, a plaće redovno primaju. Milioni se slijevaju iz porezne kase. I opet sve isto. Već godinu tapkamo u mjestu. Džaba i poruke iz Evropske unije, silne večere, pozivi.
Dok se čeka kompromis, vrijeme curi. Region napreduje. Samo je Bosna u ćorsokaku. Neka nam je Bog na pomoći.