Leteći iznad Bosne i Hecegovine, papa Franjo uputio je bh. narodu pozdrave, uz Božiji blagoslov za naš narod i molitvu da nam podari mir i blagostanje.
Teško da je Papa sa 10.000 metara mogao išta vidjeti, ali je sigurno nešto osjetio kada su mu sugerirali da avion nadlijeće nad našom zemljom. Tugu, vjerovatno. Jer, naslušao se papa Franjo, što od naših, što od stranih zvaničnika, kako se narod Bosne i Hercegovine pati već 20 i više godina.
Simbolično, u danu kada je Papa preletio iznad BiH, u političkom životu naše zemlje prvi put nakon godinu dogodilo se nešto pozitivno. Konačno je pao dogovor političkih lidera o “Programu reformi”, što je rezultiralo i imenovanjem mandatara Vijeća ministara. Godinu nakon izbora!
Nada posljednja umire, pa je otud i ova vijest tako jako odjeknula zemljom. Valjda sada napokon dobijemo vlast, počnemo se približavati Evropskoj uniji, NATO-u, zapadnom stilu življenja...
Tada nas niko neće moći bez argumenata i činjenica proglašavati tempiranim bombama od kojih treba strahovati. Tada će država, a ne građani, prva reagirati na stravične fotografije iz Pazarića i brutalno kazniti odgovorne na višegodišnju robiju, kao primjer svim monstrumima koji bilo kako doprinesu mučenju i zlostavljanju djece.
Ne smijemo zaboraviti da nije poenta da budemo samo članica EU, a živimo isto. Stalno napredovanje ka EU je i važnije. Ono nosi sa sobom reforme, duboke promjene u društvu, koje će se odraziti na sve sfere života, od ekonomije, vladavine prava pa do konkretnih beneficija za građane, viših plaća, boljeg zdravstvenog sistema...
Nadati se da će Papina molitva biti uslišena. Da će Bosanci i Hercegovci makar malo dahnuti dušom i osjetiti šta je to blagostanje. Do sada smo o tome mogli samo maštati.
