Još malo i ode. Ova 2019. Priznajte, svi smo odahnuli. Kakva god je bila nadamo se Novoj. Čim je nešto novo, nepoznato je i izazovno. Taman da se ponadamo, poželimo ponešto, podvučemo raznorazne crte, damo sebi nove ciljeve.
Kakva je god bila, znam ja nas, našli bismo manu ovoj staroj. No, bilo je treba priznati i stvari zbog kojih trebamo biti i sretni i zahvalni i zadovoljni. I kao u životu pitamo, hoćete li dobru ili lošu vijest? Da pričamo o onome što je iza...
Kako su otkrivane lažne diplome, kako smo čekali dugo na vlast, kakvi su nam rezultati PISA testova, kako smo u redovima čekali vize za odlazak možda i zauvijek, kako smo se plašili rezervnih i još kojekakvih sastava, kako su crne hronike punile ubistva i smrti, kako smo plakali na stadionima jer nijedna naša reprezentacija nije mrdnula dalje od domaćih terena, kako smo se plašili terorizma u Novom Zelandu, s tugom gledali kako gori Notr Dam u Parizu, kako smo ponekad bili nepravedni prema migrantima, tugovali nad zatvaranjem „Aluminija“, šokirali se zbog slika iz „Pazarića“...
Ili ćemo ipak o tome da smo vlast ipak dobili i da u Novu ulazimo s planovima, da je pravda ipak došla na svoje i Radovan Karadžić optužen na maksimalnu kaznu zatvora, da smo preuzeli naše nebo nakon godina čekanja, pokazali da znamo biti dobri domaćini djeci iz cijelog svijeta na EYOF-u, da smo pokazali toleranciju i da je bez problema održana Prva parada ponosa u Sarajevu, da su naša djeca i dalje širom svijeta demonstrirala znanje i dobar odgoj, da oni koji su se vratili u domovinu imaju dobre i uspješne biznise, da znamo napraviti dobar film, napisati dobre knjige...
Nova je godina vrijeme za planiranje. Nije loše da ponešto uradimo i na sebi. Za početak da ne zaboravimo na roditelje, familiju, prijatelje, naše komšije. Da vratimo dobre običaje i tradicije, da ne zaboravimo da je dobar odgoj dobra ulaznica za bilo gdje. Da se podsjetimo da nam ni odgoj ni znanje niko i nikada ne može oduzeti. Da poštujemo kako bismo bili poštovani. I budemo bolji ljudi. To ništa ne košta. Za to nam ne treba ni vlada ni parlament. To nigdje nismo ni potrošili ni izgubili. Samo ponekad zaboravimo.
