Vijest da je u sedam rudnika Koncerna “Elektroprivrede BiH” višak skoro 2.500 radnika, teško da je ikoga iznenadila, možda jedino naivne i nedovoljno upućene u ovu oblast.
Oblast u koju se red počeo zavoditi tek prije nekoliko godina, zbog čega mnogima i ne odgovaraju potezi Vlade Federacije BiH.
Pogotovo zato što je u rudnicima više od 8.200 zaposlenih, mahom savjetnika, saradnika, pomoćnika direktora jama rudnika… Svaka jama, osim direktora, ima i vozača, sekretaricu... I tako unedogled.
Najmanje je pravih rudara. Dok oni kopaju, ostvaruju planove, premašuju norme… pojedini upravnici jama i direkori rudnika “osposobljavaju” administraciju.
I tako je bilo godinama. Rudari su kopali i zarađivali plaće svima, a administracija je, za to vrijeme, samo rasla. Sa 6.000 zaposlenika, u desetak godina dobila je novih skoro 3.000 (ne)radnika.
Zato i ne čudi da je u Koncernu 8.200 ljudi. Zbog toga je konačno vrijeme da se ova oblast uredi, da rudari dobiju prava koja zaslužuju, ali i da oni koji jedu hljeb preko njihovih leđa, potraže selamet negdje drugo.
I plan reorganizacije rudnika, na kojem insistira ministar energije i rudarstva Nermin Džindić ide u prilog tome. Radnici se moraju odvojiti od neradnika, gubitaši od negubitaša.
Previše su se ovi problemi gurali pod tepih, država zatvarala oči, EPBiH uhljebljivao stranačke kadrove.
Sada je vrijeme da se konačno podvuče crta, jer čaša je prelivena. Pokazao je to i slučaj s Rudnikom Zenica. Rudari koji su pred penziju, moraju se nagraditi za svoj rad, a neradnici poslati kućama. Pravi rudar ne smije i ne treba završiti na ulici.
Toga je svjesna i Vlada, “Elektoprivreda” posebno.
