Bosna i Hercegovina je u rangu s Afrikom prema broju nevakcinisane djece, objavio je UNICEF i još jednom nas podsjetio kako smo pametni samo u nebitnome.  

Volimo raspredati, analizirati, svi smo evo ovog momenta gotov kadar za političara, fudbalskog (ili kojeg drugog) selektora, za urednika kakvog medija, ali kad treba učiniti i minimalan korak za sebe (o djeci da i ne govorimo), zakažemo u startu.

Vodimo se neprovjerenim informacijama, predajemo se preporukama samozvanih životnih gurua i antivaksera, koje uglavnom predvode pjevačice folk muzike ili amateri što na internetu dijele medicinske savjete. No, brojke kojima nas bode u oči UNICEF govore nam, ne samo da nismo racionalni, odgovorni, sazreli, nego i da radimo na štetu naše djece.

Dezinformacije koje se s vremena na vrijeme pojavljuju u javnosti, a koje listom potvrđuju nikad potvrđenu tezu o štetnosti vakcinacija, dolaze iz kuhinja koje se uglavnom bave teorijama zavjere. Plašeći poslovično uplašene roditelje, antivakseri zapravo šalju poruku svijetu da bi bilo najbolje zaboraviti na sve vrste preventive i prepustiti se majci prirodi, naslijeđenom imunitetu i Boga moliti da se ne pojavi kakav virus, smrtonosna bolest, prenosiva zaraza.

Sve to, istina, pomaže ako je prethodno dijete cijepljeno. U suprotnom, upozoravaju stručnjaci, prijeti nam ponovno javljanje bolesti za koje smo mislili da su davno (upravo zahvaljujući vakcinama) postale prošlost. Kod nas se koristi 10 vakcina koje štite od 10 vrlo ozbiljnih bolesti, između ostalih difterije, tetanusa, dječije paralize, boginja, velikog kašlja. Strah me i pomisliti šta bi se moglo dogoditi da se i jedna od ovih bolesti, što su nekada znale poharati generacije, vrati na velika vrata.

Da li bi i onda bili zagriženi protivnici vakcinacije? Da li bi i onda tražili savjete od bezimenih stručnjaka, samozvanih doktora, protivnika napretka? Da li bi i onda bili dio negativne statistike zdravstvenih organizacija u kojima se spominjemo kao nemarni, pomalo zatucani, poprilično neinformirani?

Taj strah za djecu koji iskazujemo tako što im ne dajemo ono što im je možda i najpotrebnije jednak je strahu koji iskazujemo i ovih dana kada svijetom hara novi smrtonosni virus.

Jedno je zajedničko tim strahovima. Panika je neizbježna.

Ali niko nas ne tjera da budemo brižni. Odnos prema zdravlju je odnos prema Zemlji. Možda da krenemo iz vlastitog doma.