Miladin Vidaković, donedavni predsjednik Srpskog građanskog vijeća (SGV) - Pokreta za ravnopravnost u BiH, ne posustaje u svojoj borbi da separatistima i svima onima koji ne vole Bosnu i Hercegovinu dokaže i pokaže da je u ovoj zemlji moguć zajednički život svih njenih naroda i građana.
Pritom, onako kako to samo ljudske gromade znaju, Vidaković ne propušta priliku da stalno i neumorno ponavlja istinu o agresiji na našu jedinu domovinu. Tako je i ovog 9. januara podsjetio da je na taj dan naneseno veliko zlo svim narodima u BiH i da se on kao pripadnik srpskog naroda stidi što je prekjučer taj dan slavljen i obilježavan širom RS.
Ovo je rekao čovjek koji je 1992., riskirajući svoj život i život svoje porodice, „s dvije kese“, kako je to jednom kazao, napustio voljenu i rodnu Ilidžu, odbivši agresorske horde koje su mu nudile sve da im se pridruži i koji je životni put nastavio na strani istine i pravde.
I svaki čovjek zamislio bi se nakon riječi ovog nesebičnog humaniste i altruiste, koji se crveni zbog postupaka svojih sunarodnika, iako on sam nema mrlja u svojoj biografiji zbog kojih bi se lično trebao stidjeti.
Stoga valja podsjetiti da je krivica individualna i da smo svi lično odgovorni za svoje postupke. I da moramo prije svega biti ljudi, kako se oni najveći među nama, poput Vidakovića, nikad ne bi morali stidjeti zbog našeg stida.
