Iskrena i pomalo nespretno formulisana izjava poznatog domaćeg chefa Stivena Vunića o platama u ugostiteljstvu i profilu gostiju koji posjećuju, zapalila je društvene mreže i ogolila dvije bolne istine o Hrvatskom turizmu, piše Index.hr.

Vunić je u podcastu Tipsy.hr jednostavno konstatovao da nema napretka ako konobar ili kuhar imaju više novca od gosta kojeg uslužuju, što je bilo sasvim dovoljno da pokrene lavinu frustracija i trigeruje hiljade dežurnih kritičara na internetu.

Ipak, iza ove izjave ne krije se nikakva uvreda, već surova realnost o stvarnoj cijeni rada s jedne, i promašenom modelu našeg turizma s druge strane.

Kompleks "diplome"

- Prva stvar koja je izbezumila javnost jeste činjenica da su ugostiteljske plate konačno porasle. Naravno, to se nije desilo zato što su gazde restorana preko noći doživjele moralno prosvjetljenje, već zato što je presušio bazen jeftine radne snage koja je pristajala raditi u nehumanim uslovima - počeo je Vunić.

Ovdje na vidjelo izbija hronični društveni problem. Lažni elitizam i potcijenjivanje zanata.

Decenijama se na stručne škole gledalo s visine, kao da učenje sociologije ili latinskog automatski garantuje veću životnu sposobnost od znanja vrhunskog kuhara ili zanatlije.

Kada se danas vlasnici magistarskih i doktorskih titula zgražavaju nad zaradom jednog konobara, zapravo pokazuju duboko licemjerje.

Za taj novac ne treba vam partijska knjižica niti preporuka dekana. Treba vam samo spremnost da stojite na nogama 12 sati, trčite, trpite tuđe frustracije i ostanete nasmijani dok se drugi odmaraju.

Zavist prema takvom radu ne govori ništa o konobaru, ali govori sve o intelektualnom snobizmu onih koji drže samo komad papira u ruci.

Državni projekat

Drugi, daleko ozbiljniji dio problema na koji je Vunić ukazao jeste struktura gostiju.

- Hrvatska obala je preplavljena turistima koji realno nemaju novca za ozbiljnu gastronomiju. To su gosti koji većinu odmora provedu kuhajući u apartmanima, a vrhunac vanpansionke potrošnje im se svodi na jedne ćevape, pizzu ili ribu iz uzgoja - rekao je Vunić.

Od takve klijentele vrhunski restorani ne mogu preživjeti.

- Ali, takva struktura nije pala s neba, mi smo je sami pažljivo uzgajali više od pola vijeka. Model je prepisan još iz jugoslovenskog sistema, kada se socijalni mir kupovao dozvolom da se iznajmljivanjem pokoje sobe popravi kućni budžet. Nova država je došla, ali mentalitet je ostao isti. Umjesto u tehnologiju, fabrike ili dionice, sav kapital – pa i onaj sumnjivog porijekla, usmjeravan je isključivo u betoniranje obale i nicanje apartmana "drugi red do mora", pa makar do plaže morali ići zip-lineom - nastavio je on.

Porez na nerad

- Suština propasti leži u apsurdnoj poreskoj politici. Država je decenijama svjesno nagrađivala najniži nivo usluge. Iznajmljivanje privatnih kreveta je poreski najpovoljniji biznis u zemlji – predaš ključ, pokažeš kantu za smeće i porez te jedva dotakne - kazao je Vunić u podkastu.

- S druge strane, svako ko želi napraviti korak više, otvoriti mali porodični hotel, pansion ili autentični bed & breakfast, odmah biva brutalno kažnjen - rekao je Vunić.

Onog trenutka kada odlučite gostu ujutro skuhati kafu i ispeći kroasan, država vas prebacuje u realni sektor sa svim pratećim nametima, doprinosima i inspekcijama. Poreski sistem je skrojen tako da vas stimuliše da budete pasivni rentaši s jednom maslinom na slici, umjesto kreativni ugostitelji - istakao je on.

- Zato je potpuno apsurdno što se danas čudimo profilu turista koji nam dolaze. Pola vijeka smo marljivo i sistemski gradili turizam prilagođen plitkom džepu i gostima koji broje svaki cent. Umjesto što se zgražavamo nad izjavama kuhara, trebali bismo biti sretni, dobili smo tačno ono što smo sijali - zaključio je Stiven Vunić.