Najveći broj stranih vojnih baza na svijetu koncentriran je na maloj površini jedne afričke države - Džibutija.

Ova mala država površine je 23.200 kilometara kvadratna i jedna je od najmanjih zemlja ovog velikog kontinenta, sa manje od jednog miliona stanovnika.

Džibuti je bivša francuska kolonija, pa nije ni čudo šta Francuska i dalje ima nekoliko vojnih baza u toj zemlji. Međutim, tamo već neko vrijeme svoje baze imaju i SAD, kao i pojedine evropske i azijske države, a grade se i nove.  Nakon terorističkih napada 11. septembra, Sjedinjene Države su na Džibutiju osnovale Kamp Lemonijer - svoju jedinu trajnu vojnu instalaciju u Africi - kako bi se borile protiv terorističkih prijetnji u Jemenu i na Rogu Afrike. 

Italijani također imaju svoju bazu, dok su vojnici iz Njemačke i Španije česti gosti Francuza.

Svoju bazu je u Džibutiju izgradio i Japan i to je njegova prva prekomorska vojna baza. Prošlog ljeta je i Kina učinila isto, a sada Japan planira da svoju bazu proširi kako bi se suprotstavio rastućem utjecaju Kine. U toku je izgradnja i baza još jedne moćne i bogate zemlje - Saudijske Arabije. Postoje i glasine da i Indija razmatra da i ona za sebe uzme dio ovog "najskupljeg vojnog imanja na svijetu". 

Ukoliko se to desi, onda će gotovo svaka velika svjetska sila, osim Rusije, imati svoju bazu u Džibutiju.

Bruno Makaeš, portugalski političar i naučnik je napisao tekst o Džibutiju za list Politiko u okviru serijala tekstova "Ratovi koji dolaze".

- Ovdje će početi treći svjetski rat - rekao je on.

On je opisao svoju posjetu Džibutiju gdje je vidio kineske i američke vojnike kako koriste svaku priliku da fotografiraju rivalsku vojnu opremu i logistiku.

- Pukovnik Bogore, vrhovni komandant obalske straže Džibutija, rekao mi je da je morao da uvede red nakon što su kineski mornari stalno slikali neadozvoljene fotografije američkog broda razarača - rekao je Makaeš.

Zašto baš Džibuti?

Ova država nalazi se na Rogu Afrike, blizu konfliktnih zona u Africi i na Bliskom istoku. Vojni udari iz Džibutija mogu stići do Somalije, Sudana, Jemena, Sirije i Iraka za nekoliko minuta.

Džibuti se nalazi i blizu Sueckom kanalu, jednom od najprometnijih vodenih puteva i čestoj meti pirata. Nekoliko država rukovodi svojim antipiratskim operacijama iz Džibutija. Zemlja ima i granicu sa Somalijom, jednim od glavnih centara regionalih pirata.

Šta ako dođe do rata između zemalja sa bazama na Džibutiju?

Odgovor na ovo pitanje nije jasan, a mnogo toga će zavisiti od prirode potencijalnog konflikta. Ukoliko Indija zaista otvori vojnu bazu u Džibutiju, svaki budući mogući konflikt bi se momentalno raširio na tu teritoriju, jer je Džibuti od izuzetnog značaja za Kinu naročito da bi mogla da "okruži" Indiju.

U scenariju konflikta između SAD i Kine u Južnom kineskom moru, njihove baze u Džibutiju bi sigurno bile stavljene u stanje uzbune, ali bi mogle i da ostanu sa strane.

Jedna od mogućnosti je i da zaraćene države izaberu upravo Džibuti kao poprište ograničenog sukoba. Svaki teritorijalni spor između Kine i Japana je toliko opterećen opasnošću da je moguće da će dvije zemlje prije željeti da se obračunaju daleko u Africi.

Izgleda da jedna nedavna epizoda potvrđuje ovo tumačenje: Kao što je otkriveno u jednom tekstu u zvaničnom listu kineskog Vrhovnog tužioca, prošle godine japanski brodski brod poslao je ronioce da i špijuniraju kineski ratni brod u vrijeme kada su oba broda pristajala u Džibutiju.  U prošlom vijeku konflikti su bili pažljivo organizirani uz jasne granice i sfere utjecaja, ali danas, globalizacija je utjecala na to da se rivali nalaze veoma blizu jedni drugima - a Džibuti je savršena slika ovog novog svijeta, gdje su velike sile prisiljene da dijele isti prostor.