Svakodnevno smo svjedoci osporavanja države Bosne i Hercegovine iz različitih uglova. Najčešći oblik jeste blokada njenih institucija, maksimalno korištenje mehanizma entitetskog glasanja kao načina izbjegavanja donošenja važnih zakona, zatim proglašavanje „nenadležnima“ tamo gdje je riječ o itekako nadležnim institucijama, ili ponašanje institucija koje uzimaju u svoju nadležnost poslove za koje nisu nadležne poput primjera da entiteti vode vanjsku politiku.

Uporno ponavljanje

No, ništa manje nisu opasni ni drugi načini osporavanja države BiH, a njih je analizirao profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, predavač političkih sistema prof. dr. Suad Arnautović, inače član Centralne izborne komisije (CIK) BiH.

- Pravno netačne, politički izuzetno štetne jezičke konstrukcije, tzv. kolokacije (ustaljena veza dvije riječi), koje se što svjesno i s jasnim političkim ciljem, a što nesvjesno iz neukosti ili nedovoljne informiranosti koriste u javnom prostoru, u našoj svakodnevnoj komunikaciji, dodatno stvaraju „maglu“ pred očima bh. istraumirane javnosti - kaže prof. Arnautović u razgovoru za naš list.

Navodi primjer opasnih jezičkih konstrukcija koje smo često u prilici čuti i pročitati u medijima, a posebno ih koriste neki političari, ponavljajući fraze „zajedničke institucije“.

Čudno je da ne postoje odgovori pravnih stručnjaka i znalaca na ovakve provokacije. A jedini ispravan odgovor na politikantsku frazemu da je „BiH podijeljena na dva entiteta“ jeste ispravno korištenje dejtonskog ustavnog termina da se Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od Dejtona „Bosna i Hercegovina“, sastoji od dva entiteta i da nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutrašnjom strukturom modificiranom Ustavom BiH

- Time se opisuju institucije Bosne i Hercegovine koje su kao takve, sa svojim nadležnostima, definirane Ustavom BiH. No, vrlo je iskrivljena i štetna upotrebu frazema „zajedničke institucije“, a politički motiv je vrlo jednostavan - konstatira naš sagovornik.

Pojašnjava da se upornim ponavljanjem ove pravno netačne konstrukcije želi izvršiti politički pritisak i dugoročno stvoriti slika da „država BiH nema svoje izvorne nadležnosti, pa prema tome i nije država; da je BiH samo ono što dogovore dva entiteta, što znači da su entiteti države, a da je država privremeno dogovoreni „zajednički aranžman, koji će se, kada se za to stvore povoljne unutrašnje i međunarodne prilike, dogovorno i dearanžirati“.

- Po toj politikantskoj logici Ustavni sud BiH, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiH, Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH, Centralna izborna komisija BiH... nisu institucije BiH, nego „zajedničke institucije“, u koje se šalju delegacije entiteta da zastupaju „konfederalne“ interese entiteta. Stanje permanentne privremenosti koje živimo posljednjih dvadeset godina pogoduje upotrebi takvih frazema koji odgovaraju nečijem političkom cilju, a ne predstavljaju stvarno pravno i semantičko značenje sintagmi iz Ustava BiH. To, nesumnjivo, remeti sistem uspostavljen u Dejtonu i ugrožava stvarno značenje ustavne sintagme: institucije BiH. Tako se izravno urušava jasno uspostavljeni suodnos politike i semantike s ciljem da takav govor jednog dana iz stanja de facto dovede do stanja de jure, odnosno da se i pravno sankcionira - potcrtava dr. Arnautović.

Cilj autora

Prema njegovoj analizi, politički daleko opasnija konstrukcija, koja se također često koristi, jeste definiranje BiH „kao složene države“.

- Ova konstrukcija našla je plodno tlo u percepciji običnog čovjeka, počesto neukog, politički i pravno nepismenog, koji se svakodnevno suočava s nizom birokratskih prepreka u ostvarivanju svojih prava; koji čeka pred šalterom općine, gradske uprave, kantona, pred raznim ministarstvima. I u njegovoj svakodnevnoj percepciji ova država i jeste „složena“, a ustvari misli se na kompliciranu, birokratiziranu, administrativno iscjepkanu, prenormiranu, zamršenu, labirintalnu, birokratski zapetljanu državnu upravu koja nije u službi građanina, nego ima potpuno inverznu predodžbu da građani postoje radi takve uprave.

Mada većina nas značenje riječi „složeno“ situira na ispravno mjesto i u ispravnom kontekstu, naprimjer kada definiramo da su složeni ugljikohidrati oni ugljikohidrati poput skroba i celuloze koji sadrže više od deset povezanih jedinica glukoze ili da je oko ptice složeniji organ u odnosu na ljudsko oko, ipak postoje ideolozi razbijanja BiH kao jedinstvene, proste decentralizirane države koji upotrebu ovog frazema koriste ciljano, planski, svjesno i dosljedno - navodi prof. Arnautović.
     
Precizira da je u teoriji države i prava jasno definiran pojam složene države kao jednog od oblika državnog uređenja.

- Složenom državom se naziva država koja je sastavljena iz više država. To su konfederacije (savez nezavisnih država), federacije, personalne i realne unije. Jedinice složene države jesu države članice. Jasno je da autori frazeme o BiH kao „složene države“ žele BiH prikazati kao savez samostalnih država, kao konfederaciju nezavisnih država, kao uniju republika, a ne onako kako je ona dejtonskim sporazumom definirana – upozorava prof. Arnautović.

Danajski darovi

- Uoči i tokom agresije na BiH bili smo suočeni s nizom danajskih darova u vidu Kutiljerovog, Vens-Ovenovog, Oven-Stoltenbergovog plana koji su nudili upravo savez država, što tada pod daleko težim uvjetima nije prihvaćeno. Zašto bi iko normalan sada, u miru, prihvatio razbijanje jedinstvene države BiH - pita se naš sagovornik.