Svakom Bošnjaku u istočnoj Bosni pri spomenu Rašića Gaja, srpskog sela udaljenog sedam kilometara od Vlasenice, poznatom kao leglo nacionalizma, diže se kosa na glavi.
Brojna su svjedočenja da su tokom agresije na BiH u ovo selo Bošnjake Vlasenice, Srebrenice, Bratunca, Zvornika vojnici RS dovozili kamionima, tretirali kao stoku i naposljetku brutalno ubijali!
Kuće od ćerpiča
Jedan od najbližih svjedoka golgote koju su prošli Bošnjaci je i Kadir Habibović. Ovaj Srebreničanin u svojoj knjizi "Život protiv smrti, Srebrenica" Rašića Gaj opisuje kao "zloglasno srpsko selo poznato po nacionalizmu i ekstremizmu".
Također, ugledni pisac i intelektualac Isnam Taljić, rođen u Vlasenici, u romanu "Vjetrometina" pisao je o povezanosti ovog kraja sa zločinima nad Bošnjacima još iz 1941. godine i tendencioznom iskrivljavanju istine. Taljić je u nekoliko navrata govorio i o Rašića Gaju kao mjestu u kojem je detaljno planirana srpska agresija nad Bošnjacima 1992. godine.
Gosti ispred kuće Gojka Rebića: Sve teže žive
Ekipa "Dnevnog avaza" posjetila je ovo selo, duž kojeg se kao isklesane protežu zelene zavjese od malinjaka i gustiša sitnog rastinja sve do prvih kuća. Male građevine pravljene od ćerpiča, zemljane opeke, drveta i salonita svojim izgledom rijetke posjetioce vraćaju u četrdesete godine prošlog stoljeća. Okružene zapuštenim dvorištima, podsjećaju na kadrove iz loših horor filmova.
Danas u ovom selu uglavnom žive starci. Mještani Rašića Gaja imaju samo dva puta dnevno autobusku liniju i uglavnom životare od poljoprivrede i uzgoja stoke.
Na ulazu u selo, pred malom kućom od ćerpiča, sreli smo Miru Lakić. Govori nam da su ih svi zaboravili.
- Imam sina Zorana, on je ranjen u ratu, prvi je išao na liniju. Kad je trebalo za pušku, hodali su po selima i nudili kule i gradove, a moj Zoran danas prima invalidninu od 100 KM. Nema posla, obrađuje zemlju, šta će - priča Lakić.
U susjednom dvorištu ispred kuće Gojka Rebića sjede komšije. Među njima i Slaviša Danilović, šumar. Kaže da vlast u RS i ne zna gdje je selo Rašića Gaj. S obzirom na to da je jedan od rijetkih koji ima posao, nije se želio fotografirati "da ne bi izazvao gnjev svojih pretpostavljenih".
- Mi smo uvijek bili zapostavljani. U bivšem sistemu, Titinoj Jugoslaviji, bilo je zapostavljeno, navodno, zbog četnika koji su ovdje živjeli. Nikad nam nisu asfaltirali cestu, nego u 21. vijeku vozimo po gudurama. Najbolje bi bilo da se i ukine Republika Srpska, jer obični narod od nje nema ništa - kaže Danilović.
Komšije Bošnjaci
Mještani Rašića Gaja, prema onome što su ispričali, uvjerili su se da nemaju koristi od etikete nacionalističkog simbola i da im je toga dosta.
Tvrde i to da s komšijama Bošnjacima iz susjednog sela Durići gaje korektne odnose.
- Sviđalo se nekome ili ne, politička prepucavanja, nacionalistička retorika nas ne zanima - poručuju mještani siromašnog Rašića Gaja.
Na zidovima Gavrilo Princip i Ratko Mladić
Tumarajući kroz Vlasenicu u potrazi za putem koji vodi do Rašića Gaja, zapazili smo nekoliko grafita.
Na zidovima nekoliko kuća ispisano je "Srpska Vlasenica", "Ulica Ratka Mladića", "Krvlju natopljena, životima odbranjena RS". Zid jedne manje kuće oslikan je portretom Gavrila Principa i zastavom RS.
