Bosanskohercegovački forenzičar, doc. dr. Rifat Kešetović, jedan od najboljih u ovoj oblasti na našim prostorima, već 20 godina radi na identifikaciji ubijenih Bošnjaka, a već 16 godina je u projektu „Podrinje“. Kroz njegove ruke prošlo je na hiljade posmrtnih ostataka mučki ubijenih.
Rasparčavanje tijela
- Nama je poznat identitet blizu 7.000 osoba, samo što svi nisu zvanično identificirani i završeni. U jednom broju slučajeva radi se o nekompletnim posmrtnim ostacima. To je još veliki broj ljudi za kojima tragamo, o kojima ne znamo ništa i to je izuzetno frustrirajuće s obzirom na to da su godine već prošle – kazuje nam Kešetović.
Kešetović: Uvijek je teško javiti porodicama da su njihovi najmiliji pronađeni
Podsjeća da su prvih mjeseci i godina identifikacija imali veća očekivanja. Međutim, iz ove perspektive, sada, skoro 20 godina od genocida, svi nisu pronađeni. To je, prema njegovim riječima, posebno teško za porodice koje očekuju informacije.
- Prebacivanje dijelova tijela u više grobnica je jedan od glavnih problema kada govorimo o procesu identifikacije. Posmrtne ostatke nekoliko žrtava smo našli i u pet grobnica i unutar njih na nekoliko lokacija. Primarne masovne grobnice su izmještane upotrebom teških građevinskih mašina koje rastrgaju i rasparčaju tijela. To je ono što nam je u samom početku otežavalo situaciju i bez DNK analize. Sada je u DNK analizi dvostruka korist. Ona nam otkriva identitet žrtve i spaja dijelove tijela – priča nam Kešetović.
Nestala djeca
S tugom dodaje kako je uvijek teško javiti porodicama da su njihovi najmiliji pronađeni.
- Gledam te porodice i one se jednako osjećaju kao da su tu informaciju dobili odmah neposredno, nakon agresije. Ne vidim tu nikakvu razliku, naročito kada se radi o nestaloj djeci. Tragedija se vidi na tim ljudima i nikada neće nestati, bez obzira o kojim gradovima govorili. Među prvim pitanjima roditelja, najbližih, je da im kažem kako su im najmiliji pogubljeni, jesu li patili. Teško je na to odgovoriti jer se radi o skeletnim ostacima, vrijeme je učinilo svoje - priča forenzičar Kešetović.
Naglašava kako obično, kada dođe svojoj kući, pokušava zaboraviti na posao. Nastoji misli okupirati drugim stvarima.
- Ipak, veoma je stresno. I kada pokušavate sklopiti mozaik, sliku smaknuća, to mora biti bazirano na objektivnim činjenicama, nalazu koji vidite. Ako uđete previše u to, može vas odvesti u nekom drugom pravcu. Ono što svi moramo da se trudimo, to je apsolutna objektivnost – naveo Kešetović.
Psi osjete masovne grobnice
- Ima pasa koji su dresirani da mogu osjetiti i pronaći masovne grobnice, osjete miris posmrtnih ostataka. Nažalost, mi ovdje imamo veliko područje i kada koristite i takve metode, morate suziti lokalitet na određenu mikro lokaciju, da biste tražili i pronašli nešto. Kod traženja grobnica treba obratiti pažnju na promjene vegetacije zemljišta i neke prirodne pojave koje mogu upućivati na takvo mjesto – objašnjava Kešetović.
Nema sudskih vještaka
- I dalje je prisutan nedostatak vještaka sudske medicine. Ali tu je inicijativa za formiranje Zavoda za sudsku medicinu na Federalnom nivou. Vidim da su se uključili i UNDP, Američka ambasada i ostali zainteresirani da se pomogne u tom procesu. Nije mladog kadra izašlo ni za 16 godina, koliko vodim projekt Srebrenice, i propustili su jedno ogromno iskustvo. Ostaje neiskorišteno znanje, a mi smo u nekim godinama kada posustajemo – kazuje forenzičar Rifat Kešetović.
