Selo Durići, udaljeno od Vlasenice deset kilometara, u ratu je dalo 52 šehida koji su, braneći svoja ognjišta od srpskog agresora, položili kosti u rodnoj grudi.
Preživjeli su protjerani.
Loša cesta
Dvije decenije kasnije povratak u ovo selo i dalje se odvija veoma sporo.
Sadik Durić, član savjeta Mjesne zajednice, kaže da su uglavnom vlastitim sredstvima uspijevali organizirati sebi život jer ih je vlast zaboravila.
- Svaki povratak je mukotrpan i tužan, jer nemamo nikakve podrške od države, prepušteni smo sami sebi. Ljudi nisu sazreli za penzije, nemaju gdje raditi, nego malo poljoprivreda, malo stoka i tako uspijevamo školovati djecu - kaže Durić.
Problem je, kaže, i kada se čovjek razboli, do Vlasenice ima deset kilometara, a cesta je loša.
- Ako je čovjek imalo ozbiljnije bolestan, odmah nas, po običaju, upućuju u Sarajevo na liječenje. A sve to košta - kaže Sadik.
Na ulazu u selo sreli smo grupu mještana koji grade spomen-česmu poginulim borcima.
- To je naša dužnost, sačuvati spomen na ljude koji su dali svoje živote za BiH - ističe Ibrahim Durić.
Idu izbori
Omladine skoro da i nema. Uglavnom su po evropskim zemljama.
- Neće ljudi da se vraćaju kad nema posla, fabrika, nema ništa. Eto, idu i ovi izbori, ali sve dok su kriminalci u vlasti, ne očekujemo ništa - kažu mještani.
Durići: Vlastitim sredstvima organiziraju sebi život
Dijaspora finansirala izgradnju spomen-česme
Izgradnju spomen-obilježja finansirali su mještani sela Durići koji danas žive u Švicarskoj, Njemačkoj, Danskoj...
- Spomen-obilježje je njihov doprinos. Mnogo ljudi je ovdje poginulo, s obzirom na to da selo nije veliko. Želimo sačuvati naše poginule komšije od zaborava - kazao nam je Sadik Durić.
